Ovce stare bovške pasmine održavaju travnate površine na Dunavskom otoku
Razvijanje nove strategije zaštite klime u gradskim ekosustavima
Bečki Dunavski otok se u sklopu provođenja europskog projekta LIFE DICCA koristi kao testno područje za razvijanje nove strategije zaštite klime u gradskim ekosustavima. Cilj ovog projekta je održavanje bioraznolikosti i smanjenje emisija CO2 uz što manje troškove održavanja otoka što podrazumijeva i uvođenje održivog koncepta košnje otočkih livada. Stoga su za održavanje travnatih površina na otoku angažirane „prirodne kosilice“, tj. stado od pedesetak ovaca stare bovške pasmine.
Posljedice klimatskih promjena sve su evidentnije, pa tako i na Dunavskom otoku (Donauinsel), gdje je sukladno rezultatima studije provedene u razdoblju od 2010. do 2018. zabilježen porast prosječne temperature od 1,5 °C. Ovaj 250 metara širok i 21,1 kilometara dugačak umjetni otok nastao prilikom izgradnje Dunavskog kanala, koristi se od 1988. godine kao rekreacijska zona, a bečka gradska uprava ranije ove godine odlučila je na tom omiljenom mjestu Bečana posaditi voćke o kojima brinu volonteri.
Bečka gradska uprava razvojem nove strategije zaštite klime u gradskim ekosustavima, u sklopu provođenja europskog projekta LIFE DICCA, utječe na podizanje svijesti Bečanki i Bečana o važnosti brige o klimi, klimatskim promjenama i zaštiti okoliša. Cilj projekta je održavanje bioraznolikosti i smanjenje emisija CO2 za 10 do 20 posto, a sve to uz što manje troškove održavanja otoka.
Sukladno projektu gradskog Odjela za gospodarenje vodama MA 45 - Wiener Gewässer, postizanje navedenog cilja ostvaruje se i uvođenjem održivog koncepta košnje otočkih livada pa su za održavanje travnatih površina na otoku angažirane „prirodne kosilice“, tj. stado od pedesetak ovaca stare bovške pasmine (Krainer Steinschaf).
Ovce od svibnja ove godine pasu samo na sjevernom dijelu otoka gdje su na određenom dijelu travnjaka ograđene privremenim ogradama, a o njima skrbi bečka udruga WUK. Izvrsno obavljaju svoju zadaću uz sveopće oduševljenje brojnih Bečanki i Bečana koji ih posjećuju, a posebno pastira koji o njima vode brigu. Udruga WUK o ovim vrijednim stanovnicama Dunavskog otoka odnedavno vodi i poseban blog.
Ovce na Dunavskom otoku nisu jedini primjer „životinjskih kosilica“ u Beču. Na bečkoj deponiji otpada Rautenweg još se od devedesetih godina prošlog stoljeća o održavanju raslinja brine stado autohtonih austrijskih Pinzgauer koza o kojima smo već ranije pisali. Sličan primjer primjenjuje se i u Parizu, gdje se ovce već godinama koriste za održavanje urbanih zelenih površina.
Ekovjesnik