Antropogene emisije CO2 mijenjaju morsko dno
Raspadanje morskog dna pod utjecajem ljudskih aktivnosti
Rezultati nove studije upozoravaju na ubrzano otapanje morskog dna zbog acidifikacije oceana uzrokovane visokim emisijama CO2, glavnog nusproizvoda većine ljudskih aktivnosti i izgaranja fosilnih goriva.
U normalnim uvjetima, duboko morsko dno bjelkaste je boje zbog visokog udjela minerala kalcita (kalcijev karbonat, CaCO3), nastalog od ostataka morskih školjkaša, puževa, koralja i ostalih organizama.
Morsko dno ima ključnu ulogu u kontroli stupnja acidifikacije oceana, koja nastaje otapanjem dijela ugljikovog dioksida iz atmosfere u oceanima, pri čemu se povećava kiselost oceana. Otapanje kalcita s morskog dna neutralizira kiselost CO2 i sprječava da morska voda postane previše kisela.
Nedavno istraživanje provedeno na kanadskom McGill Sveučilištu, čiji su rezultati objavljeni krajem listopada u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), povećalo je zabrinutost oko trenutnog stanja morskog dna. Naime, na određenim područjima sjevernog Atlantika i Južnog oceana, zamijećeno je da morsko dno gubi svoju karakterističnu boju i postaje sve tamnije, mutne smeđe boje. Zbog utjecaja ljudskih aktivnosti, povećava se razina CO2 u vodi, koja postaje sve kiselija uzrokujući brže topljenje kalcijeva karbonata s morskog dna.
Karta prikazuje područja morskog dna na koje je u različitim stupnjevima utjecala acidifikacija oceana / Izvor: McGill
Dugotrajne posljedice štetnih emisija
„Budući da su potrebna desetljeća ili čak stoljeća da se CO2 spusti do dna oceana, gotovo sav CO2 stvoren ljudskom aktivnošću još se uvijek nalazi na morskoj površini. No u budućnosti će padati sve dublje, širiti se po morskom dnu i uzrokovati još veće kalcitno otapanje“, rekao je Olivier Sulpis, glavni autor studije. „Stopa kojom se CO2 trenutno emitira u atmosferu izuzetno je visoka u povijesti Zemlje, brža nego u bilo kojem razdoblju do sada i mnogo brža od prirodnih mehanizama koji se događaju u oceanu, a koji utječu na regulaciju njegove pH vrijednosti.”
Da bi pretpostavili kako će morski ekosustavi dugoročno biti pogođeni acidifikacijom oceana, u svojim budućim radovima znanstvenici planiraju istražiti raspadanje morskog dna tijekom narednih stoljeća, ovisno o različitim scenarijima potencijalnih CO2 emisija.
Laboratorijsko istraživanje oceana
Kako je izvođenje mjerenja u dubokom moru financijski dosta zahtjevno i teško izvedivo, znanstvenici su u laboratorijskim uvjetima simulirali one oceanske. Provedeni eksperimenti pomogli su im da shvate čime je kontrolirano otapanje kalcita u morskim sedimentima te da izračunaju brzinu njegova otapanja kao funkciju različitih okolišnih varijabli. Brzine su procijenjene upotrebom oceanskog modela visoke rezolucije, koji su izradili fizikalni oceanograf Sveučilišta Michigan, Brian Arbic i njegov bivši postdoktorand, David Trossman, koji sada radi kao znanstveni suradnik na Sveučilištu Texas-Austin.
„Kao što klimatske promjene nisu samo vezane uz polarne medvjede, tako i acidifikacija oceana ne uzrokuje samo izbjeljivanje koraljnih grebena”, dodao je Trossman. „Naša studija pokazuje da su učinci ljudskih aktivnosti na nekim područjima postali vidljivi sve do morskog dna.”
Klara Perović | Ekovjesnik