Detalji u kapima kiše upućuju na buduće izvore vode
Razumijevanje tropskih oborina, prošlih i sadašnjih
Kap kiše koja padne na polje manioke u Ugandi putuje različitim putem od one koja padne 1,5 kilometara istočnije u Somaliji. Za milijune ljudi čije preživljavanje ovisi o opstanku poljoprivrede vrlo je važno razumjeti odakle potječu kapljice kiše.
Određivanje atmosferskih procesa koji prate promjene tropskog vremena i klime omogućeno je novom metodom kojom se pojačavaju signali u molekulama vode.
„Ciklus tropske vode mnogo je više od samih oborina“, kaže Bronwen Konecky, docentica na Katedri za zemaljske i planetarne znanosti na Sveučilištu Washington u St. Louisu.
„Oborine su jako složen aspekt vremena i klime. Tropska se kiša promijenila tijekom posljednjih klimatskih stanja, a pretpostavlja se da će se i u budućnosti nastaviti mijenjati. Ali još uvijek u potpunosti ne razumijemo kako se pojedini klimatski uvjeti prenose na utjecaj kiše na lokalnoj razini“, objašnjava Konecky.
Bronwen Konecky (desno), docentica na Katedri za zemaljske i planetarne znanosti na Sveučilištu Washington u St. Louisu, instalira kolektor za kišnicu izrađen u njezinom laboratoriju uz pomoć članova lokalne zajednice i osoblja Instituta za očuvanje tropskih šuma u NP Bwindi u Ugandi / Foto: Jeremy Diem, Državno sveučilište Georgia
Što se događa u tropskim područjima?
Koneckyin se rad zasniva na razlikama u masi vodika i kisika od kojih su sastavljene molekule vode koje služe poput otiska prsta koji pokazuje kuda je voda putovala i što se s njom događalo čak i prije nego što je pala na zemlju u obliku kiše.
Istraživači klime diljem svijeta koriste ove iste izotopske podatke za ispitivanje vode. U svom se radu oslanjaju na suvremeno nadgledanje oborina i geološke rekonstrukcije koje im pomažu procijeniti količinu i svojstva kiše koja je pala u prošlosti.
Budući da su se u nekoliko posljednjih godina laboratorijske i satelitske metode za mjerenje vodenih izotopa znatno unaprijedile, Konecky i ostali istraživači uočili su da pravila otiska na koja su se oslanjali pri procjeni oborina nisu adekvatno opisivala ono što se događa u tropskom području.
Koneckyin rad pruža nam novi pogled na tropske kiše. Lekcija broj jedan koju je naučila promatrajući podatke u desecima prijašnjih studija koje istražuju klimu je da je lokacija s koje dolazi kiša vrlo bitna.
„Različiti izvori vlage imaju jako različite sezonske varijacije i vrlo različite okvire vremenske varijabilnosti“, tvrdi Konecky. „Kada razmislimo o tome kako komponente oborina variraju u smislu vremena, čak samo i na godišnjoj skali, ili kako će se mijenjati ovisno o globalnom zagrijavanju, sve zapravo ovisi o tome otkud voda dolazi.“
„Jako važan dio izotopske priče koju možemo pročitati iz tropskih oborina je odakle voda dolazi“, naglašava Konecky.
Bronwen Konecky u svom laboratoriju / Foto: Tom Malkowicz - Sveučilište Washington
Kiša u istočnoj Africi
Konecky je nedavno osnovala nekoliko projekata za određivanje varijacija vodenih izotopa na slabo proučavanim područjima u Africi, jugoistočnoj Aziji i na tropskom Pacifiku, a prošle godine započela je novi projekt povezan s varijabilnošću oborina u Ugandi.
Prema procjenama lokalnih organizacija pomoći više od 80 % populacije u Ugandi živi u ruralnim područjima i ovisi o poljoprivredi.
„Ono što trenutno radim u svome istraživanju je zapravo skupljanje kišnice iz koje se mogu interpretirati klimatski i vremenski procesi na osnovu izotopskih signala“, kaže Konecky.
Kolektori kišnice, izrađeni u Koneckyinom laboratoriju na Sveučilištu Washington, postavljeni su na pet lokacija u zapadnoj Ugandi.
Konecky analizira izotope u vodi koju skupi kako bi otkrila odakle te oborine dolaze. Veliki dio kiše u istočnoj Africi zapravo dospijeva iz Indijskog oceana, najbliže veće vodene mase. Međutim, nepoznata, ali vjerojatno važna količina kišnice dolazi i iz Atlantskog oceana. Ona putuje kontinentalnim područjem i reciklira se u prašumama Konga prije nego što dospije u Ugandu.
Kolektor kišnice u NP Bwindi u Ugandi / Foto: Bronwen Konecky
Tijekom istraživanja Konecky se suočava s jednim problemom. Naime, jedan od stalnih izazova je zadržavanje babuna podalje od kolektora kišnice.
„Oni vole sve što sjaji“, kaže Bronwen Konecky.
Konecky radi sa suradnicima koji su specijalizirani za fizičku i ljudsku geografiju, a kako navodi Geophysical Research Letters, istraživanje podržava američka Nacionalna zaklada za znanost (NSF - National Science Foundation).
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik