Četvrtina plastičnog otpada mogla bi se pretvoriti u gorivo
Zamjenjujemo li na ovaj način jednu globalnu prijetnju drugom?
Smanjiti, ponovno upotrijebiti i reciklirati! U uvjetima globalne krize plastičnog onečišćenja to ipak nije dovoljno jer nam još uvijek nedostaju učinkovite tehnologije za zaustavljanje gomilanja plastičnog otpada.
Polipropilen čini velik dio plastičnog otpada, a zahvaljujući novoj tehnici njegove pretvorbe u tekuće ugljikovodike, uskoro ćemo na listu mogućih rješenja problema nagomilanog plastičnog otpada moći dodati i opciju njegovog pretvaranja u gorivo. To možda nije najbolje rješenje, ali proizvodnja goriva od otpada može poticajno djelovati na gospodarski rast i istodobno djelovati na smanjenje negativnih posljedica naše ovisnosti o plastici.
Kemičari sa Sveučilišta Purdue u Sjedinjenim Državama smislili su djelotvoran način ukapljivanja polimera koji čine oko četvrtine (25 %) ukupnog plastičnog otpada i njihovo pretvaranje u proizvode poput dizela koji su prikladni za uporabu kao mješavina za gorivo.
„Naša tehnologija pretvorbe ima potencijal za povećanje prihoda industrije recikliranja i za smanjenje globalno nagomilanog plastičnog otpada“, rekla je kemijska inženjerka Linda Wang.
Njihova tehnika zasniva se na neobičnom svojstvu vode: kada se stlači i zagrije u isto vrijeme, voda se može ponašati istovremeno kao kapljevina i kao plin. Ova „superkritična“ faza može se postići zagrijavanjem vode na temperature neposredno ispod 500 °C (930 °F) nekoliko sati, dok se istovremeno primjenjuje tlak od 23 MPa (malo iznad 225 atm).
U ovom slučaju voda se može ponašati kao mješavina otapala i katalizatora koja mijenja molekularnu strukturu plastičnih polimera i tako uz pomoć doniranih atoma vodika pretvara plastiku u kapljevinu s ugljikovodičnim lancima srednjih dužina koji se nazivaju - nafta.
Izvor: ACS Sustainable Chem. Eng., 2019, 7 (4), pp 3749–3758 © 2019 American Chemical Society
Proces koji se naziva hidrotermalno ukapljivanje već se i prije koristio za razne procese, uključujući nadogradnju teške nafte i uklanjanje onečišćivala iz ulja. Proces se, također, i prije koristio za polietilen, ali rezultati nisu bili zadovoljavajući i adekvatno opisani što je potaklo Wang i njezin tim da ga još jednom iskušaju.
Uspjeli su pretvoriti više od 90 % mase ispitivanog polipropilena u proizvode poput nafte za gorivo provodeći prateće analize koje sugeriraju da je proces potencijalno energetski učinkovitiji i ekološki prihvatljiviji nego spaljivanje ili čak recikliranje otpada.
Linda Wang / Foto: Purdue Research Foundation © Vincent Walter
Pretvaranje starih vrećica čipsa u fosilno gorivo možda neće usrećiti svakog stručnjaka za okoliš, ali naša potreba za jeftinom tekućom naftom ipak se može namiriti pretvorbom neželjenih plastičnih materijala, koji bi inače dospjeli u okoliš.
„Naš plan je razviti kapacitete za recikliranje pretvarajući poliolefinski otpad u širok spektar vrijednih proizvoda uključujući polimere, naftu (mješavinu ugljikovodika) ili čista goriva“, objašnjava Wang.
Otkad je Kina zatvorila svoja vrata svjetskom plastičnom otpadu, problem zbrinjavanja plastičnog otpada naglo je postao još veći. Naime, reciklira se manje od 20 % plastike koju koristimo, a malo veći udio se spaljuje čime se može spriječiti dotok mikroplastike u oceane, ali je s druge strane štetno zbog emisija stakleničkih plinova.
„Odlaganjem plastičnog otpada, bez obzira je li otpad recikliran ili odbačen, ovaj problem ipak ne nestaje“, navela je Wang. „Plastika se polako razgrađuje i ispušta toksičnu mikroplastiku i kemikalije u tlo i vodu. To je katastrofalno za okoliš jer kada ta onečišćenja jednom dospiju u oceane, nemoguće ih je u potpunosti ukloniti.“
Mladi albatros okružen plastičnim otpadom na otoku Midway / Foto © NOAA
Pretvorba plastike u ekonomski prihvatljiv proizvod ipak ne predstavlja istu vrstu i razinu štete za okoliš te može potaknuti investicije u industriji recikliranja, iako će tako plastika završiti kao CO2, a ne kao potencijalna opasnost ugrožavanja života morskih životinja. Mnogi će reći kako se na ovaj način jedna globalna prijetnja samo mijenja drugom, no moramo biti svjesni da odlaganje plastičnog otpada već uvelike doprinosi stakleničkim plinovima u atmosferi. Kao koncentrirani izvor goriva, možda čak postoji nada za skupljanje i hvatanje štetnih plinova i njihovu ponovnu pretvorbu u plastiku.
Najbolje rješenje bilo bi zaustavljanje naše ovisnosti o plastici, odbijanje njene upotrebe, ponovna upotreba ili zamjena plastičnih proizvoda ekonomski prihvatljivim alternativama.
U međuvremenu nam ostaje jedan ogromni problem koji se treba riješiti - problem koji već desetljećima raste. Ponovna pretvorba plastike u naftu možda nije savršeno rješenje, ali nam možda može kupiti vrijeme i odvesti nas na put do boljeg rješenja.
Ovo istraživanje objavljeno je u ACS Sustainable Chemistry and Engineering.
- Žarko Šaravanja / Ekovjesnik