Dalmatinski pelikan na lijepom plavom Dunavu
U Srbiji na Dunavu ponovno primijećeni pelikani i to prvi put nakon više od deset godina
Prošlog mjeseca u susjednoj Srbiji ponovno su na obali Dunava primijećeni pelikani i to nakon gotovo deset godina. Iako pojedini lokalni mediji navode kako ih nije bilo preko stotinu godina, činjenica je da su se posljednjih dvadesetak ipak neredovito pojavljivali i to uglavnom u malom broju te najčešće u Vojvodini.
Dalmatinski pelikan (Pelecanus crispus) ili kudravi nesit kako ga se još često naziva zbog kovrčastog perja na glavi, nakon gotovo deset godina je ponovno primijećen u Srbiji, i to na obali Dunava u Mihajlovcu kod Smedereva. Ornitolozi pak tvrde kako je teško predvidjeti koliko će se dugo tu i zadržati.
Kudravi nesiti se s rasponom krila od preko 3 metra ubrajaju među najveće ptice na planetu, a u Srbiji su se gnijezdili do 19. stoljeća na nekoliko velikih močvarnih područja, koja su melioracijom pretvorena u poljoprivredna zemljišta, čime su pelikani ubrzo izgubili svoje prirodno stanište. Ipak, posljednjih dvadeset godina neredovito su se pojavljivali najčešće u Vojvodini i to uglavnom pojedinačne ptice.
Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) sadašnje stanje ukupne populacije ovih ptica ocijenjuje kao „ranjivo“ unatoč laganom rastu pojedinih populacija, primjerice na jezeru Mala Prespa u Grčkoj i u laguni Karavasta u Albaniji. Tijekom 20. stoljeća njihov je broj naglo opadao, a potpuno su izumrli u više europskih zemalja, pa tako i u Hrvatskoj. Brojno stanje gnijezdećih parova u Europi krajem 20. stoljeća procijenjeno je na svega 800 do 1.200 parova, a ukupna svjetska populacija na 11.400-13.400 jedinki.
Kako ističe Marko Šćiban iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, pelikani se nisu vratili, već je riječ o posjeti tijekom zimskog perioda kada kao prave skitnice znaju prelaziti velike udaljenosti te dodaje kako se najbliža populacija ove vrste pelikana nalazi na Skadarskom jezeru i delti Dunava.
„Prema našim podacima, u Srbiji su zadnji put primijećeni 2013. godine, iako nije isključeno da se i češće pojavljuju“, rekao je Šćiban te dodao kako je veća vjerojatnost da se pojavljuju u najistočnijem dijelu Srbije, na granici s Bugarskom i Rumunjskom, koje je ornitološki slabije istraženo.
„Za opstanak su im potrebne velike vodene površine bogate ribom kakvih u Srbiji imamo, ali naša vodena staništa za njih nisu sigurna. Na mnogim se mjestima intenzivno lovi, veliki ribnjaci su privatni i tu nestiti svakako ne bi bili ni poželjni. Također, nisu pretjerano skloni koloniziranju novih područja, a gnijezde se na provjerenim područjima bogatim ribom“, zaključuje Marko Šćiban.
Jedan primjerak ove rijetke ptice viđen je u Hrvatskoj na ušću Neretve prije osam godina – na području na kojem je dalmatinski pelikan obitavao i gnijezdio se sve do sredine prošlog stoljeća, a prvi znanstveni opis ove vrste napravio je 1832. godine njemački ornitolog Carl Friedrich Bruch prema primjerku ulovljenom upravo na Neretvi.
Pelikani se u Hrvatskoj danas mogu vidjeti samo u Zoološkom vrtu grada Zagreba, a tamo su stigli zahvaljujući projektu „Povratak dalmatinskog pelikana u Hrvatsku“. Njihova najveća populacija nalazi se u laguni Karavasta u Albaniji, a u većem ih broju ima i u Nacionalnom parku Skadarsko jezero, gdje je zahvaljujući provođenju projekta „Očuvanje pelikana, ključne vrste bioraznolikosti Skadarskog jezera“ prošle godine zabilježen rekordan broj od 178 jedinki.
S.F. / Ekovjesnik