Drevna metoda upravljanja vodnim zalihama može pomoći suvremenom Peruu
Još uvijek imamo puno toga za naučiti od kreativnih vještina naših davnih predaka kako bismo riješili probleme suvremenog svijeta!
Drevne metode upravljanja i štednje vode mogle bi pomoći glavnom gradu Perua u borbi protiv vodne krize uzrokovane klimatskim promjenama i porastom broja stanovnika.
Često korištenu izreku da je „prije sve bilo bolje“ u uvjetima krize vodoopskrbnog sustava u Peruu sada potvrđuju i znanstvenici koji otkrivaju kako ta zemlja puno toga može naučiti iz drevnih metoda upravljanja i čuvanja vode. Naime, metode koje su koristili drevni narodi Perua mogle bi u suvremenom vremenu omogućiti sigurnu vodoopskrbu glavnog grada Lime tijekom ljetnih vrućina.
U Limi, glavnom gradu Perua koji broji 12 milijuna stanovnika, svi su svjesni mogućnosti potpunog kolapsa vodoopskrbe do 2025. godine. Grad se već sada svake godine suočava s vodnom krizom budući da se planinske zalihe voda drastično smanjuju.
Lima je smještena na obalnoj ravnici između Anda i Tihog oceana gdje godišnja prosječna količina oborina iznosi svega 9 mm te se stoga mora oslanjati na zalihe vode iz otopljenog planinskog snijega i ledenjaka kako bi se tijekom ljeta omogućila normalna opskrba vodom te zadovoljile potrebe industrije i poljoprivrede.
S obzirom na ubrzano otapanje ledenjaka uzrokovano klimatskim promjenama i konstantan porast broja stanovnika, ako se zalihe vode uskoro ne povećaju život u ovom gradu uskoro će tijekom ljetnih mjeseci postati neizdrživ za velik broj njegovih stanovnika. Kako toj pojavi već svjedočimo u Indiji i pojedinim afričkim zemljama, vodna kriza očekivano će najviše pogoditi najsiromašnije.
Međutim, grupa britanskih znanstvenika otkrila je kako bi oživljavanje 1.400 godina starih planinskih sustava drevnih naroda, koji su ovdje živjeli još prije uspona carstva Inka, mogli omogućiti povećanje zaliha vode tijekom zimskog kišnog razdoblja te na taj način osigurati potrebnu količinu vode u Limi tijekom ljeta.
Istraživači s Kraljevskog koledža u Londonu i njihovi kolege iz Regional Initiative for Hydrological Monitoring of Andean Ecosystems proučavali su vodni sustav u Huamantangi koji se nalazi u središnjim Andama i koji je jedan od posljednjih sustava te vrste.
>>> Pročitajte još >>> Podzemnim staklenicima protiv klimatskih promjena
Lokalni stanovnici još uvijek koriste metodu koju je u sedmom stoljeću razvila drevna peruanska civilizacija te izgradila planinski sustav za preusmjeravanje viška oborinskih voda iz izvora potoka kroz ribnjake i kanale na planinske padine i to korištenjem pukotina u stijenama. Voda bi ovim sustavom tako putovala tjednima ili čak mjesecima dok se ne bi pojavila nizvodno i to baš u vrijeme sušnog razdoblja.
Istraživači su se koristili metodama praćenja bojama i hidrološkog nadgledanja kako bi ovaj sustav proučili u vremenu od vlažnog do suhog razdoblja tijekom 2014. i 2015. godine te 2015. i 2016. godine. Osim toga, istraživanje se provodilo i među lokalnim stanovništvom u Huamantangi kako bi se omogućilo što bolje razumijevanje ove dnevne prakse i napravila karta područja.
- Drevni kanali prolaze kroz Ande / Izvor: imperial.ac.uk
Velik porast količine vode
Znanstvenici su otkrili da je vodi potrebno između dva tjedna i osam mjeseci kako bi se nizvodno ponovno pojavila, s prosječnim vremenom od 45 dana. Na osnovu ovih vremenskih razdoblja procijenili su da bi se korištenjem i unapređenjem ovog sustava mogle osigurati potrebne količine vode čak i za današnji broj stanovnika. Naime, prema znanstvenicima bi se moglo preusmjeriti i odgoditi 35 % oborinskih voda tijekom kišnog razdoblja što je ekvivalentno količini od 99 milijuna kubnih metara vode godišnje.
Time bi se mogla povećati dostupna količina vode u sušnom razdoblju i to do 33 % u prvim mjesecima ljeta te u prosjeku 7,5 % tijekom ostatka ljeta. Ova bi metoda tako omogućila veću količinu pitke vode i dulja razdoblja uzgajanja sadnica za lokalne poljoprivrednike.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Sustainability i prvo je istraživanje kojim se s ciljem pronalaženja odgovora na današnje probleme vrlo detaljno proučio sustav iz razdoblja prije Inka. Autori navode da njihovo istraživanje dokazuje kako bi autohtoni sustavi mogli upotpuniti moderna inženjerska rješenja za osiguranje vodom u obalnom Peruu.
„Suvremena znanost može vam oprostiti ako se pitate kako bi se drevne metode mogle primijeniti za rješavanje suvremenih problema. Međutim, još uvijek imamo puno toga za naučiti od kreativnih vještina naših davnih predaka kako bismo riješili probleme suvremenog svijeta“, rekao je glavni autor istraživanja dr. Boris Ochoa-Tocachi.
- Izvor: imperial.ac.uk
Ubrzani rast broja stanovnika
Drugi autor istraživanja, dr. Wouter Buytaert rekao je kao se „kao i u slučaju brojnih drugih gradova, broj stanovnika u Limi prebrzo povećava, prebrzo za održavanje zaliha vode tijekom sušnih razdoblja. Unapređenje postojećih sustava iz razdoblja prije Inka moglo bi pomoći produženju peruanskih kišnih mjeseci i zaustavljanje suhih.“
Sezonska promjenjivost karakteristična za obalni Peru pogoršana je svakako zbog ljudskog utjecaja. Osim otapanja ledenjaka kojima je uzrok globalno zatopljenje, ljudi su također doprinijeli eroziji koja je učinila tlo preslabim za održavanje brana dovoljno velikih za zadržavanje količine vode potrebne tijekom ljeta.
Klimatske promjene također su utjecale na još izraženiju količinu oborina tijekom kišnih razdoblja, dok su sušna postala još sušima što potrebu za učinkovitim načinom upravljanja i štednje vode u Peruu čini još hitnijom.
Autori istraživanja također navode da bi kombinacija sustava iz razdoblja prije Inka s klasičnim strukturama poput manjih brana mogla također pomoći poboljšanju sposobnosti prilagodbe i količini vodnih zaliha tijekom nepredvidivih klimatskih uvjeta.
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik