Ptičji zov nalikuje ljudskom govoru
Hoćemo li uskoro moći razumjeti govor životinja?
Prema novom istraživanju, dijelovi ptičjeg glasanja nalikuju onima u ljudskoj govornoj komunikaciji. Znanstvenici tvrde kako se akustičnim razlikovanjem zvukova koji imaju značenje u životinjskom glasanju otvara mogućnost daljnjeg istraživanja sastavnih dijelova životinjskih komunikacijskih sustava.
Istraživači tvrde kako su dobili novi uvid u evoluciju ljudskog govora analizom glasanja izrazito društvene ptičje vrste Pomatostomus ruficeps iz reda vrapčarki koja nastanjuje zabačeno unutrašnje područje Australije. Istraživanje je objavljeno u zborniku PNAS.
Ljudski jezici sadržavaju riječi koje imaju značenje i koje su sačinjene od različitih kombinacija zvukova koji samostalno nemaju vlastito značenje. Ovo novo istraživanje glasanja ptica otkriva kako se i ptičji zov, baš kao i ljudski govor, mogu rastaviti na različite zvukove bez vlastitog značenja ili svojevrsne „jedinice koje ih sačinjavaju“.
Prethodnim istraživanjem činilo se da je glasanje ove vrste ptica sačinjeno od dva različita zvuka, „A“ i „B“, koji su različito raspoređeni pri određenom ponašanju ptica. Kada su letjele, ptice su proizvodile zvuk leta „AB“, ali tijekom hranjenja ptića u gnijezdu ispuštale su zvuk „BAB“. Autori istraživanja su koristili eksperimente s ponavljanjima koji su prethodno korišteni za testiranje govorno-zvučnog razlikovanja kod ljudske novorođenčadi kako bi se ispitala zvučna percepcija kod ptica.
„Sistematskim usporedbama testirali smo koje elemente ove ptice doživljavaju kao ekvivalentne ili različite zvukove. Tako smo mogli potvrditi kako se njihovo glasanje može rastaviti u dva perceptivno različita zvuka koja su raspoređena u glasanju na različite načine“, kazala je glavna autorica istraživanja Sabrina Engesser sa Sveučilišta u Zürichu. „Nadalje, nijedan od tih elemenata nije nosio značenje ptičjeg glasanja što potvrđuje da nemaju vlastito značenje.“
„Koliko nam je poznato, ovo je prvi put da su se eksperimentalno prepoznale jedinice ptičjeg glasanja i dobile svoje značenje u komunikacijskom sustavu koje nije ljudsko“, navodi koautor istraživanja Simon Townsend. „Iako su jedinice komunikacijskog sustava ovih ptica vrlo jednostavne, mogle bi nam pomoći u razumijevanju razvoja ljudskog govora.“
„Ovaj sustav podsjeća na način na koji ljudi koriste zvukove kako bi proizveli riječi koje imaju značenje“, objašnjava koautor Andy Russell sa Sveučilišta u Exeteru.
Ova otkrića otvaraju mogućnost da je sposobnost generiranja značenja iz jedinica zvukova široko rasprostranjena kod brojnih životinjskih vrsta, ali autori upozoravaju da su i dalje prisutne značajne razlike između takvih sustava i stvaranja riječi u ljudskom govoru. Također, naglašavaju da se fokusiranjem na akustično razlikovanje zvukova koji imaju značenje u životinjskom glasanju otvara mogućnost istraživanja sastavnih dijelova životinjskih komunikacijskih sustava.
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik