Borove šume mogle bi izgubiti ogromne količine simbiotskih gljiva
Istraživači sa Stanforda predviđaju da će klimatske promjene utjecati na smanjenje raznolikosti simbiotskih gljiva koje potiču rast drveća
Klimatske promjene mogle bi do 2070. godine izazvati gubitak više od četvrtine ektomikoriznih gljiva na površini od 3,5 milijuna kvadratnih kilometara sjevernoameričkih borovih šuma.
Ako uživate u gljivama poput tartufa, vrganja ili lisičarki, znači da ste se susretali s proizvodima ektomikoriznih gljiva. Stvarajući simbiozne odnose s biljnim vrstama poput bora, breze, hrasta i vrbe, ove gljive postoje već milijunima godina, a njihova široka vlakna podržavaju ekosustave cijelim svojim dosegom.
„Ovo su ključni organizmi za funkcioniranje i zdravlje šuma“, navodi Kabir Peay, izvanredni profesor biologije na Sveučilištu Stanford i autor istraživanja objavljenog u časopisu Journal of Biogeography. „Imamo dokaze koji upućuju na to da su ove gljive osjetljive na klimatske promjene poput drugih vrsta organizama, no njihova reakcija možda ima veću važnost.“
Stabla i njihovi prijatelji, ektomikorizne gljive
Laboratorij Peay Lab je izradio kartu svjetske raspodjele šuma u kojima se stabla udružuju s različitim vrstama simbioznih gljiva te se iz karte može uočiti da preko 60 % svih stabala na Zemlji trenutno živi u zajednici s ektomikoriznim gljivama. Temeljem podataka o zajednicama koje ove gljive tvore pri različitim klimatskim uvjetima, istraživači predviđaju kako bi na njih u budućnosti mogle utjecati klimatske promjene.
Tijekom nekoliko godina Peay laboratorij je prikupio oko 1.500 uzoraka tla iz 68 borovih šuma na području Sjeverne Amerike od Floride do Aljaske. U prethodnom radu analizirali su DNK svakog uzorka kako bi odredili koje vrste gljiva žive u pojedinom uzorku tla i u kojoj količini. Njihovi rezultati upućivali su na različite vrste gljiva u svakom području što je bilo proturječno pretpostavci da sastav zajednica izgleda slično u većini dijelova svijeta. To otkriće popratili su izradom karte na kojoj je prikazana povezanost stabala i simbioznih mikroba diljem svijeta.
U njihovom posljednjem istraživanju, postdoktorand Brian Steidinger u Peay laboratoriju proučavao je odnos između ovih geografskih uzoraka gljiva i povijesnih podataka o klimi.
„Uzimali smo uzorke tla i podatke o klimi jedinstvene za svako mjesto“, navodi Steidinger koji je ujedno glavni autor istraživanja. „Otkrili smo da je klima daleko najvažniji čimbenik za predviđanje suvremenih obrazaca raznolikosti gljiva diljem Sjeverne Amerike.“
Klimatske promjene i borove šume
Steidinger je također otkrio da različiti dijelovi Sjeverne Amerike imaju jedinstvene optimalne temperature za raznolikost gljiva. Primjerice, hladne borealne šume za raznolikost imaju optimalnu srednju godišnju temperaturu koja iznosi 5 °C (41 °F), dok istočne umjerene šume imaju optimalnu temperaturu blizu 20 °C (68 °F).
Istraživači su koristili ove podatke kako bi predvidjeli raznolikost u budućnosti u skladu s predviđanjima klimatskih promjena od strane Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Zbog regionalnih razlika u optimalnim klimatskim uvjetima za raznolikost gljiva, pojedine šume, posebice one na sjeveru i sjeverozapadu, mogle bi se suočiti sa značajnim smanjenjem raznolikosti gljiva.
„Prema našim modelima, klimatske promjene tijekom sljedećih 50 godina mogle bi eliminirati više od četvrtine ektomikoriznih vrsta na površini od 3,5 milijuna kvadratnih kilometara sjevernoameričkih borovih šuma“, navodi Steidinger. „To je površina dvostruko veća od Aljaske.“
Druga područja, poput istočnih umjerenih šuma, mogla bi doživjeti povećanje raznolikosti u iznosu od 30 % do 50 %, uz pretpostavku da se nove vrste razvijaju jednakom lakoćom kao što i nestaju.
Ektomikorizne gljive ne smijemo izgubiti
„Jedna od stvari koja je pomalo šokantna i zastrašujuća je to da predviđamo vrlo značajna smanjenja raznolikosti na zapadu Sjeverne Amerike, području široko poznatom po raznolikosti gljiva i od izrazite važnosti za ljude koji se zanimaju za skupljanje jestivih gljiva“, navodi Peay.
Ektomikorizne gljive formiraju obloge oko korijena njihovih domaćina što može doprinijeti sprječavanju erozije i zaštiti korijenja od štete i bolesti. Ove gljive također poboljšavaju skladištenje CO2 u tlu usporavanjem razgradnje i poticanjem izgradnje tla. Također, poboljšavaju mogućnost stabala za uzimanje dušika koji im je potreban za rast te tako potpomažu bržem rastu stabla domaćina što u konačnici rezultira još većim skladištenjem CO2.
„U pogledu funkcioniranja ekosustava, posebice u ojačavanju atmosfere protiv klimatskih promjena, ektomikorizne gljive posljednja su vrsta mikroba koje želimo izgubiti“, kaže Steidinger. „Očekujemo gubitak vrsta koje su možda funkcionalno najznačajnije, vrsta s najjačom aktivnošću enzima, vrsta koje se najšire rasprostiru.“
Na osnovu ovog rada, istraživači razmišljaju o proučavanju šuma s malom raznolikosti gljiva i provođenju eksperimenata kako bi bolje razumjeli način na koji bi ove promijenjene zajednice gljiva mogle funkcionirati u budućnosti.
„Za rad na polju mikrobioma osjećam se kao da smo u novom razdoblju otkrića“, navodi Peay. „Ovo što se događa je nešto poput Darwina i Wallacea koji su otišli brodovima na nova mjesta i vidjeli nove stvari te promijenili način na koji vide svijet.“
Koautori ovog istraživanja su istraživači sa Sveučilišta Boston, Sveučilišta Duke i Sveučilišta Kalifornija, Berkeley, a podržala ga je američka Nacionalna naklada za znanost.
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik