Porast temperatura utječe na poplave i suše u Europi
Za budućnost se trebamo pripremati poboljšanjem tehnologija za učinkovito korištenje vode u poljoprivredi
Obrasci europskih poplava i suša se mijenjaju te postaju sve ekstremniji i daleko izgledniji s porastom temperatura
Klimatske promjene počele su utjecati na obrazac europskih poplava, a tijekom posljednja tri desetljeća svjedočili smo neuobičajeno velikim poplavama, tvrde austrijski znanstvenici koji su istraživali opsežne povijesne podatke o poplavama dokumentirane tijekom posljednjih 500 godina.
S porastom temperatura istodobno se povećava mogućnost pojava suše koje utječu na europski kontinent. Tako je ljeto 2018. oborilo sve rekorde u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a do 2019. godine mnogo je stabala u europskim šumama bilo djelomično ili u potpunosti mrtvo. Kako izvještavaju švicarski klimatolozi, količine oborina bi se do 2085. godine radi dramatičnih promjena u šumama mogle smanjiti čak za petinu.
Oba otkrića su u skladu s klimatskim promjenama u svijetu: vlažna godišnja doba postat će još vlažnija, dok će suhe sezone također postati ekstremnije, potvrđuju američki istraživači u trećoj zasebnoj studiji.
Prvo istraživanje koordinirano je na Bečkom tehničkom sveučilištu (TU Wien), a među istraživačima iz raznih dijelova Europe koji su surađivali na istraživanju bio je i dr.sc. Hrvoje Petrić, redoviti profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Günter Blöschl s Bečkog tehnološkog sveučilišta i njegovi kolege navode u časopisu Nature da su temeljito proučili dokaze iz planinskih jezera i poplavnih nizina, kao i zapise dokumentirane tijekom posljednjih 500 godina kako bi identificirali problem neuobičajeno velikih poplava u protekla tri desetljeća.
Poplave od 1990.-2016. bile su među najgorima u povijesti
Tako je identificirano devet razdoblja s čestim poplavama, kao i područja u kojima su se događale, no ustanovljeno je kako su poplave u razdoblju od 1990.-2016. u zapadnoj i srednjoj Europi bile među najvećima u povijesti. Za potvrdu te tvrdnje detaljno su istraženi povijesni zapisi o poplavama od kasnog 16. stoljeća do druge polovice 19. stoljeća i najnovijeg razdoblja od posljednja tri desetljeća. Austrijski su znanstvenici otkrili kako je većini svih ranijih poplava zajedničko bilo to što su se dogodile u razdobljima nižih temperatura zraka, dok se manji broj dogodio ljeti.
„Čini se da ovo otkriće proturječi opažanjima da su u nekim područjima poput sjeverozapada Europe nedavne više temperature bile usklađene s većim brojem poplava“, rekao je profesor Günter Blöschl. „Naša studija po prvi put dokazuje da su se temeljni mehanizmi značajno promijenili. Iako su se u prošlosti poplave češće događale u hladnijim vremenskim uvjetima, sada imamo drukčiju situaciju. Današnji hidrološki uvjeti vrlo su različiti od onih u prošlosti.“
Naime, danas se čak 55 % poplava u srednjoj Europi događa ljeti, u usporedbi s 41 % u prethodnim stoljećima. To je važna poruka za planere te donositelje odluka na lokalnoj i nacionalnoj razini u cijeloj regiji jer će se upravljanje rizicima od poplava morati prilagoditi novim uvjetima.
Isto vrijedi i za gospodarenje šumama, tvrde znanstvenici iz Švicarske i Njemačke, koji su istraživali promjene u šumama ove dvije zemlje.
Sve veća ranjivost šuma
U većem dijelu Europe, najekstremniji toplinski val bio je onaj iz 2003. godine. No, sve topliji vremenski uvjeti i veća vlažnost zraka 2018. godine u prosjeku su utjecali na porast temperature za 1,2 °C u odnosu na 2003., odnosno za čak 3,3 °C u odnosu na prosjek razdoblja od 1961.-1990.
Šumsko lišće pokazuje znakove stresa od suše te vene i otpada sve ranije, a do 2019. godine mnogo je stabala u europskim šumama već bilo djelomično ili u potpunosti mrtvo. Preostala stabla postaju ranjivija na djelovanje štetočina i gljivičnih bolesti, a posebno iznenađuje gubitak bukvi koje su se dugo smatrale najotpornijima na sušu.
Također, deset od 12 najtoplijih godina u posljednjih 120 godina dogodilo se upravo u ovom stoljeću. Klimatolozi predviđaju daljnji porast temperatura, kao i smanjenje količine oborina i to čak za jednu petinu do 2085. godine, zbog čega će se trebati promijeniti način gospodarenja šumama.
„Najviše su stradale smreke, ali iznenadilo nas je da su u velikoj mjeri također oštećene šume bukve, jele i bora“, rekao je prof.dr. Ansgar Kahmen sa Sveučilišta u Bazelu u Švicarskoj. „Kako bismo uspješno zaštitili šume još trebamo proučiti koje su vrste drveća dobre i u kojim kombinacijama. Za to će nam trebati još dosta vremena.“
Važnost Pariškog sporazuma
Kako temperature rastu širom svijeta, vlažna godišnja doba postat će još vlažnija, a suhe sezone ekstremno sušne, što će utjecati na velike promjene u svjetskoj poljoprivredi, kao i u gospodarenju šumama i vodama.
Američki istraživači izvijestili su u časopisu Nature Communications da su svijet podijelili na devet kopnenih regija i proučavali godišnje količine kišnih i snježnih oborina te njihovo kretanje kroz godišnja doba u svakoj od njih u razdoblju od 1971.-2000. godine. Zatim su navedene podatke usporedili s predviđanjima porasta temperatura do kraja ovog stoljeća kako bi ustanovili buduću dostupnost vodnih resursa.
Najbolji ishod za relativno stabilnu opskrbu vodom ostvario bi se uz ograničenje porasta globalne temperature do najviše 2 °C do 2100. godine, u skladu s obvezama Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. godine, dok bi uz porast iznad navedene granice poplave i suše postale znatno ekstremnije.
Stoga američki znanstvenik dr. Ashok Mishra sa Sveučilišta Clemson u Južnoj Karolini upozorava kako je „krajnje vrijeme za planiranje i poduzimanje mjera kako bismo omogućili optimalno korištenje vodnih resursa kojima raspolažemo.“
„Uz sve izraženije djelovanje klimatskih promjena i očekivani porast svjetske populacije, trebali bismo se pripremati za budućnost poboljšavanjem tehnologija za učinkovito korištenje vode u poljoprivredi“, zaključuje Ashok Mishra.
S.F. / Ekovjesnik