Cape Town pred gubitkom vode zbog suše, ali i politike
Što svjetski gradovi mogu naučiti na primjeru neizbježne katastrofe koja će se uskoro dogoditi u ovom afričkom gradu?
Zamislite da ne možete umiti lice, oprati zube ili popiti čašu vode kad god vam je to potrebno. Upravo će se s takvom situacijom u travnju ove godine morati suočiti stanovnici glavnog grada Južnoafričke Republike. Uslijed dugogodišnje suše, vodeni resursi još uvijek se nisu uspjeli oporaviti, a gradu prijeti zaustavljanje vodoopskrbe zbog vodenih zaliha na isteku. Bez brzog i učinkovitog rješenja, Cape Town će u potpunosti ostati bez pitke vode!
Cape Townu (Kaapstadu) ponestaje vode. Nakon tri godine intenzivne suše, glavni grad Južnoafričke Republike samo nepuna dva mjeseca djele od tzv. "Nultog dana" kada će gradska uprava zatvoriti dovod vode za većinu domova i tvrtki. Bolnice, škole i druge javne gradske ustanove imat će vodu iz slavine, no upitno je koliko dugo.
Posljedice će biti užasavajuće. Građani će morati čekati u dugim redovima na točkama distribucije (200) kojima će upravljati država, kako bi dobili pukih 25 litara vode dnevno, što je manje od polovice količine vode potrebne za jedno prosječno tuširanje.
Stručnjaci već upozoravaju na zabrinutost oko javnog zdravlja zbog loših higijenskih uvjeta koji će dovesti do širenja opasnih bolesti, osobito za najsiromašnije stanovnike grada te naglašavaju kako bi vodovodne cijevi mogle puknuti uslijed dužeg vremena u sušnim uvjetima što dovodi u pitanje buduću distribuciju vode, ako i kada suši dođe kraj. Premijerka provincije Western Cape, Helen Zille, upozorila je da je „primjena uobičajene politike u potpunosti neadekvatan način upravljanja kaosom“ koji bi iz ovoga mogao proizaći.
Iako je ovaj slučaj jedan od najekstremnijih, Cape Town (Kaapstad) nije jedini grad koji u posljednjih nekoliko godina pati od intenzivne nestašice vode. Od São Paola do Los Angelesa, gradovima diljem svijeta prijeti velike suše koje su pojačane klimatskim promjenama i pogoršane lošim upravljanjem vodom u gradovima.
No to ne mora nužno biti tako. U nastavku navodimo tri koraka koja bi gradovi diljem svijeta trebali poduzeti kako bi pojačali sigurnost kontinuirane opskrbe vodom te otpornost na nestašice iste:
Razumijevanje rizika
Mnogi gradovi suočeni su s porastom rizika gubitka vode. Klimatske promjene utječu na formiranje i kretanje oblaka na globalnoj razini te hidrološki ciklus u pojedinim regijama, čineći kišna razdoblja promjenjivima, a sušna sve češćima i intenzivnijima. Istovremeno, populacije svjetskih gradova rastu po stopi od oko tri milijuna ljudi tjedno, povećavajući time konkurenciju oskudnim vodenim resursima koji sve slabije pokrivaju potrebe eksponencijalno rastućih populacija.
Svaki grad ima jedinstvene rizike kojih mora biti svjestan. Na primjer, Cape Town ima srednju do visoku srednje godišnju varijabilnost padalina, što znači da količina padalina znatno varira od godine do godine. Opskrbljen je vodom iz šest velikih rezervoara čija razina vode ovisi isključivo o padalinama. Kako je Cape Town u prošlosti pretrpio nekoliko velikih suša, za vrijeme tih sušnih razdoblja opadala je i razina vode u rezervoarima.
Obično nakon sušnog razdoblja slijede godine s obilnijim padalinama, tzv. mokre godine, te ponovno punjenje rezervoara koji opskrbljuju grad vodom s gotovo cijelim svojim kapacitetima. No tijekom sušnog razdoblja, razina vode u rezervoarima pala je na 25 posto ukupnog volumena, što je sada postalo teško, gotovo nemoguće, nadoknaditi.
Nadalje, CapeTown ima ekstremno visok vodeni stres, što znači da se zahtjevi za vodom njegove populacije, čiji se broj udvostručio u posljednjih 18 godina, natječu za dostupnost vodoopskrbe s drugim korisnicima vode. Dok gradski službenici, svjesni tih rizika, poduzimaju korake za njihovo smanjenje, nisu predvidjeli da količina kiše značajno odstupa od norme prema razdoblju rekordne suše.
Usred brze promjene krajolika, gradovi poput Cape Towna moraju pažljivo predvidjeti i kvantificirati utjecaj klimatskih promjena, porast onečišćenja i konkuriranje u zahtjevima za njihovim sustavom opskrbe vodom. Alati poput Aqueduct i The Nature Conservancy's Urban Water Blueprint mogu pomoći u slaganju veće slike, no rizici će se razlikovati od strane svakog pojedinog sustava vodoopskrbe. Svaki grad, u konačnici, mora procijeniti svoje jedinstvene rizike sustava vodoopskrbe i planirati daljnje korake u skladu s tim.
Upravljanje dostupnim novčanim sredstvima vodoopskrbe
Gradovi imaju ograničen broj vodenih resursa, bilo da potječu iz obližnjih vodonosnika, akumulacija (brane) ili direktno iz podzemlja. Od kuda voda potječe ovisi o lokaciji i često različite skupine korisnika, kao što su elektrane, farme i domaćinstva koriste istu vodu te su si u sušnim razdobljima konkurencija. Posao grada je da upravlja vlastitim proračunom vodoopskrbe u kontekstu ovog, šireg područja, razumije izvore i različite potrebe korisnika te raspodijeli resurse unutar realnog stanja stvari.
Upravljanje vodenim resursima u gradovima postaje još zahtjevnije u razdobljima suše. Na primjer, kada su se rezervoari južnoafričke provincije Western Cape počeli sušiti 2015. i 2016. godine, Nacionalna vlada raspodijelila je 40 posto vode za poljoprivredne namjena, a ostatak (60 posto) glavnom gradu provincije, Cape Townu. Ova sporna odluka izazvala je veliku raspravu među lokalnim političarima, a sada se smatra jednim od brojnih krivaca za trenutnu krizu. Ovakva situacija uobičajena je za mnoge gradove, a stavlja ih u borbu s drugim sektorima kada zalihe vode postanu minimalne.
Jedno rješenje je da gradski projektanti i vodoopskrbni centri poduzmu proaktivne, integrirane strategije upravljanja vodom u gradovima gdje se detaljnije u obzir uzima voda za piće, otpadna voda i voda ulične odvodnje, pomažući tako gradovima izgraditi veću otpornost na nestašice vode i učinkovitost vodoopskrbnog sustava. Ova metoda također uzima u obzir holistički pristup u definiranju izvora i korisnika vode diljem grada, spoznajući da djelovanje svakog sudionika utječe na druge.
Usred gotovo šestogodišnje suše u Kaliforniji, grad Los Angeles započeo je s razvojem plana One Water za bolje upravljanje ograničenim vodenim resursima, sprječavanje utjecaja klimatskih promjena te smanjenje gradske kupovine uvozne vode za 50 posto.
Ulaganje u otpornost
Da bi izdržali promjene klime i rast populacije, gradovi moraju biti otporni na neočekivane situacije. Identificiranje mogućnosti za sakupljanje kišnice, izrada brana i podzemnih skladišta, obrada i ponovna uporaba sive i otpadne vode te ulaganje u učinkovitost upravljanja vodom ključni su povećanja otpornosti na sušu i smanjenja trenutne povećane konkurentnosti među korisnicima u distribuciji vode.
Gradovi bi, također, trebali gledati izvan svojih granica i uložiti u „prirodnu infrastrukturu“ za zaštitu. Zelene površine kao što su šume i močvare mogu djelovati kao spužve, štiteći tako gradove od poplava i oluja te mogu regulirati protok vode tijekom sušnih razdoblja.
Istraživanje je također pokazalo kako kombiniranje prirodne infrastrukture s tradicionalnom „sivom“ infrastrukturom, kao što su postrojenja za obradu otpadnih voda, može pomoći gradovima i u stvaranju novih radnih mjesta, ublažavanju utjecaja klimatskih promjena te uštedi novca pri obradi vode.
Neodgovarajuća izgradnja i prirodna infrastruktura dovele su do suše u São Paulu od 2014. do 2017. godine. Grad je izgubio više od 30 posto obrađene vode putem krađe i propuštanja cijevi. Krčenje (deforestacija) amazonskih šuma poremetilo je „rijeke neba“ ("rivers in the sky") koje reguliraju oborine diljem Brazila, a gubitak obližnjih Atlas šuma također je uništilo lokalne vodene sustave.
São Paulo, Cape Town i drugi gradovi trebali bi razmotriti prirodnu infrastrukturu kao jednu od mnogih mogućnosti za poboljšanje otpornosti samog grada budućim vodenim šokovima.
Poziv gradovima na djelovanje
Situacija Cape Towna jedinstvena je na mnogo načina, no postoje zajedničke niti koje ju vežu za stanje u São Paulu, Los Angelesu i gradovima širom svijeta koji su suočeni s porastom rizika gubitka vode. U odbrojavanju do nultog dana, Južnoafrička vlada i grad Cape Town naporno rade kako bi stanovnicima pomogli izbjeći najteže posljedice suše.
No i ostali gradovi trebali bi iskoristiti ovaj trenutak kao upozorenje da bi bez boljeg praćenja rizika nestašice vode, upravljanja vodom i bolje otpornosti grada na vodene neprilike, sljedeći nulti dan mogao dogoditi i u vašem dijelu svijeta.
Barbara Kalebić / Ekovjesnik