Kemikalije korištene pri izradi tava i prehrambene ambalaže povećavaju rizik od debljanja
Pazite li u čemu pripremate hranu?
Perfluorirane kemikalije (PFCs) predstavljaju izuzetno toksične kemikalije koje se koriste za proizvodnju neprijanjajućeg posuđa za kuhanje i prehrambene ambalaže, a znanstvenici su sada otkrili i njihov utjecaj na povećanje rizika od debljanja kod ljudi.
Već se dugo vremena upozorava na štetnost i toksičnost brojnih kemikalija koje se svakodnevno koriste u kućanstvima i čija se upotreba preporučuje izbjegavati. Među njima su svoje mjesto pronašle i perfluorirane kemikalije ili PFCs, koje se koriste za izradu prehrambene ambalaže, neprijanjajućeg posuđa za kuhanje (teflon) i tkanina otpornih na mrlje. Upotreba ovih kemikalija uzrokuje niz zdravstvenih problema, uključujući visoki kolesterol, hormonske poremećaje, pa čak i rak bubrega i testisa. Također, imaju i veliki okolišni utjecaj te su tako pronađeni u pitkoj vodi više od 6 milijuna Amerikanaca.
Međutim, negativnim učincima tu nije kraj te su tako znanstvenici s američkog Harvarda otkrili da perfluorirane kemikalije mogu imati bitnu ulogu čak i u povećanju težine, posebice kod žena. Perfluorirane kemikalije se već nalaze na listi osumnjičenih obesogena, odnosno kemikalija koje ometaju funkciju hormonalnih sustava, a koje Nacionalni instituti za zdravlje u SAD-u opisuju kao endokrine disruptore koji mogu povećati broj masnih stanica, čime se otežava održavanje zdrave težine.
„Do sada je povezanost obesogena s povećanjem tjelesne težine i pretilosti najčešće bila proučavana kod životinjskih modela, ali rijetko kod ljudi“, objasnio je glavni autor studije Qi Sun, docent na Odjelu za prehranu na Sveučilištu Harvard. „Po prvi put naši nalazi otkrivaju način na koji bi perfluorirane kemikalije mogle utjecati na regulaciju tjelesne mase kod ljudi i tako pridonijeti epidemiji pretilosti.“
Studija je objavljena u znanstvenom časopisu PLOS Medicine, a znanstvenici su tijekom istraživanja ispitivali učinke redukcijskih dijeta na ukupno 621 sudioniku u dobi od 30 do 70 godina. Njihova tjelesna težina mjerena je na početku istraživanja i zatim nakon šest, 12, 18 i 24 mjeseci. Sudionici su prosječno izgubili 14 kilograma tjelesne težine tijekom šestomjesečnog razdoblja dijete, a zatim su u prosjeku vratili 6 kilograma tjelesne težine tijekom 18-mjesečnog perioda povratka težine.
Laboratorijske analize krvi pokazale su da su sudionici, posebice žene, a koji su dobili najviše kilograma nakon dijete imali višu početnu koncentraciju PFCs-a u krvi. Žene s najvišim PFCs koncentracijama u krvi su nakon dijete stekle oko 4 kilograma više od žena s nižim koncentracijama PFCs-a.
„Te kemikalije mogu dovesti do bržeg dobitka težine nakon dijeta i svjesni smo toga da je vrlo teško izbjeći izloženost PFCs-ovima, ali trebamo pokušati jer to postaje sve veći problem javnog zdravstva“, izjavio je Sun za Guardian.
„Razlika o učinku PFCs-ova na povećanje tjelesne težine s obzirom na spol nas je malo iznenadila, ali ono što znamo je da PFCs-ovi mogu ometati metabolizam i funkcioniranje estrogena, te to može biti razlog zašto je taj učinak najviše vidljiv kod žena“, dodao je Sun.
Istraživanje je također pokazalo da je veća koncentracija PFCs-a u krvi povezana s nižom bazalnom metaboličkom stopom te tako ljudi s nižom stopom imaju veću vjerojatnost nakupljanja masti u tijelu.
S obzirom na postojanost perfluoriranih kemikalija u okolišu i ljudskom tijelu, znanstvenici smatraju kako se unatoč štetnim učincima takvih spojeva njihova proizvodnja neće smanjiti, te se čak može i povećati, a posebice se to odnosi na zemlje u razvoj. Na taj način štetnost perfluoriranih kemikalija i dalje ostaje veliki problem s kojim se mora suočiti javno zdravstvo.
Klara Perović / Ekovjesnik