Američki kemičari traže bolji način za recikliranje plastike
Stvaranje „bolje“ plastike
U SAD-u se trenutačno reciklira samo oko devet posto plastičnog otpada, a razlog tome je što kemijski sastav mnogih vrsta plastike otežava njihovo recikliranje. Kako je postupak recikliranja za većinu vrsta plastike ograničen te se njime dobiva plastika slabije kvalitete, kemičari sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu istraživali su mogućnost recikliranja i dobivanja jačeg i izdržljivijeg plastičnog materijala.
Sjedinjene Američke Države stvaraju više plastičnog otpada od bilo koje druge zemlje – oko 46,3 milijuna metričkih tona – ili 130 kilograma po osobi godišnje, prema studiji objavljenoj u časopisu Science Advances objavljenoj 2020. godine. Stopa recikliranja od samo devet posto je preniska te ne uspijeva držati korak s ogromnim rastom proizvodnje plastike. To svakako utječe na ogromne količine ove vrste otpada na odlagalištima, ali velik dio završava i u okolišu. Povrh toga, kemijski sastav današnje plastike uvelike otežava njeno recikliranje, no glavnu prepreku postizanju viših stopa recikliranja plastike u SAD-u ipak predstavlja izostanak ekonomskih poticaja.
Istraživači sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu (UNC) razvili su novu metodu razgradnje plastike koja mijenja veze između ugljika-vodika koje se nalaze u polimerima kako bi dobili jači i čvršći materijal od originalne plastike – što ujedno znači da je potencijalno još vrjedniji. Istraživački tim je rezultate svog istraživanja početkom veljače objavio u časopisu Science.
„Polazimo od činjenice da je plastični otpad potencijalno vrijedan resurs za proizvodnju novih molekula i materijala”, rekao je Frank Leibfarth, docent kemije na UNC College of Arts & Sciences. „Nadamo se da bi naša nova metoda mogla potaknuti ekonomske poticaje za recikliranje plastike, doslovno pretvarajući otpad u blago.“
Prema istraživačima, nedavno identificirani reagens može odvojiti atome vodika iz polimera, što su kemičari iskoristili za stvaranje novih veza u ranije nereaktivnim područjima.
„Naša metoda omogućuje brojne vrijedne transformacije ugljik-vodikovih veza na tako širokom rasponu važnih spojeva", rekao je Erik Alexanian, profesor sa Sveučilišta UNC specijaliziran za kemijsku sintezu.
Istraživači su polietilensku pjenu izrađenu od plastike niske gustoće, koja se često koristi za siguran prijevoz elektroničkih uređaja, uspjeli pretvoriti u visokovrijednu vrstu plastike poznatu kao ionomer koja se često koristi u materijalima za pakiranje hrane.
Reciklirana plastika slabi tijekom procesa recikliranja pa se koristi u drugim proizvodima, poput tepiha ili odjeće, ali često i dalje završava na odlagalištima. Novootkrivena metoda stvaranja jače i čvršće plastike recikliranjem mogla bi stoga pomoći u korištenju milijuna tona plastičnog otpada koje se stvaraju svake godine. „Ova metoda mogla bi promijeniti način na koji koristimo polimerne materijale", rekao je Leibfarth.
Leibfarthova grupa istraživača inače radi na pronalaženju novih načina razvoja održivijih polimera. Osim ove nove metode, Frank Leibfarth i inženjer zaštite okoliša Orlando Coronell uspjeli su 2020. godine razviti polimer koji iz vode može apsorbirati opasne perfluoroalkilne kemikalije (PFAS), također poznate kao „vječne kemikalije“. Ove se kemikalije teško razgrađuju u okolišu, mogu se nakupljati u ljudima i hrani te rezultirati nastankom zdravstvenih problema poput disfunkcije imunološkog sustava, poremećaja hromona, neplodnosti, pojave karcinoma i sl.
„Fluorirani spojevi će se i dalje proizvoditi jer će ih potrošači i dalje zahtijevati“, rekao je Leibfarth o polimeru koji apsorbira PFAS kemikalije. „To je problem koji je proizvod našeg današnjeg društva za koji su nam potrebna suvremena rješenja.“
S.F. / Ekovjesnik