Tijekom deset godina izgubljeno 2 720 gigatona ledene mase svjetskih ledenjaka
CryoSat otkrio zabrinjavajući gubitak ledene mase
Zahvaljujući satelitu CryoSat Europske svemirske agencije (ESA) i revolucionarnom načinu korištenja njegovih podataka, istraživači su otkrili kako su ledenjaci diljem svijeta u samo 10 godina izgubili dva posto ukupne ledene mase. Glavni uzrok je porast temperatura zraka.
Prema najnovijem istraživanju o gubicima ledene mase svjetskih ledenjaka, objavljenom 26. travnja u časopisu Geophysical Research Letters, u samo deset godina, odnosno od 2010. do 2020. godine, izgubljeno je 2 720 gigatona leda. Znanstvenici su do tog otkrića došli korištenjem posebne tehnike obrade podataka prikupljenih ESA-inim satelitom CryoSat, a njihovo istraživanje također pokazuje da su više temperature zraka odgovorne za 89 % gubitka ledene mase.
Ledenjaci se nalaze na svim kontinentima osim u Australiji i predstavljaju vrlo važan izvor pitke vode. Na primjer, samo ledenjaci u visokim planinama Azije vodom opskrbljuju više od 1,3 milijarde ljudi pa je posve razumljivo kako će gubitak njihove ledene mase uzrokovati ozbiljne probleme i krizu nedostatka pitke vode u svijetu. Osim toga, gubitak leda svjetskih ledenjaka više pridonosi porastu razine mora nego gubitak leda s bilo koje od divovskih ledenih ploča na Grenlandu i Antarktici.
Otkriveno mnoštvo novih detalja o ledenjacima
Unatoč tome što su planinski ledenjaci ključni pokazatelji klimatskih promjena, procjene globalnog gubitka ledene mase ledenjaka ostale su ograničene na nekoliko znanstvenih studija. Uzrok tome su brojni praktični izazovi u mapiranju i praćenju ledenjaka, koji obično leže na vrlo složenom neravnom terenu, kao i činjenica da ne postoji posebna satelitska misija posvećena isključivo tom istraživanju.
„Siguran sam da je većina ljudi vidjela fotografije koje potvrđuju gubitak i povlačenje leda svjetskih ledenjaka tijekom vremena, što se također vidi i na satelitskim snimkama. Međutim, moramo izmjeriti promjenu volumena ledenjaka kako bismo shvatili što se točno s njima događa.“ – kazao je Noel Gourmelen sa Sveučilišta u Edinburghu.
Stoga je istraživački tim odlučio koristiti podatke prikupljene satelitom CryoSat, koji nosi radarski visinomjer za mjerenje visine ledenih površina. Zahvaljujući tome, prate se i mjere razina mora i visina morskog leda, a dobiveni podaci dalje se koriste za utvrđivanje promjena debljine leda, kao i za mjerenje ogromnih polarnih ledenih ploča. Međutim, ova vrsta instrumenta ne omogućuje precizno mjerenje i praćenje planinskih ledenjaka.
„Prije nekoliko godina razvili smo tehniku obrade CryoSat podataka, nazvanu Swath Processing, koja je revolucionirala korištenje podataka dobivenih na složenim i neravnim ledenim terenima. Time smo otkrili mnoštvo novih detalja o ledenjacima.“ – objasnio je Gourmelen.
Više temperature najviše utječu na gubitak ledene mase
„Ovu tehniku uspjeli smo upotrijebiti za proučavanje ledenjaka diljem svijeta i možemo potvrditi da su planinski ledenjaci diljem svijeta između 2010. i 2020. godine izgubili dva posto svoje ukupne mase.“ – izjavila je Livia Jakob iz britanskog startupa Earthwave koji bavi proučavanjem i predviđanjem klimatskih promjena te mjerama ublažavanja njihovih učinaka. „Govorimo o ukupno 272 gigatona leda godišnje, odnosno 2 720 gigatona tijekom desetogodišnjeg razdoblja. Kako bismo što vjernije predočili o kakvom je problemu riječ, navedenu količinu leda možemo zamisliti kao golemu kocku leda, veću od najviših europskih planina, što je prilično šokantno. Ono što je također važno, otkrili smo da su više temperature zraka, koje uzrokuju topljenje površine leda, odgovorne za 89 % gubitka ledene mase.“
Dok su više temperature zraka odgovorne za sve manju ravnotežu površinske mase leda, istraživački tim otkrio je da je otpuštanje leda odgovorno za preostalih 11 % gubitka leda. Ova pojava povezana je s ledenjacima koji završavaju na obali, gdje su toplije oceanske vode uvelike odgovorne za njihove sve tanje vertikalne fronte.
„Relativni doprinos smanjenja ravnoteže površinske mase i povećanja otpuštanja leda promjeni razine mora dobro je poznat za grenlandske i antarktičke ledene ploče. Sada znamo više o tome kako se atmosfera i ocean 'udružuju' kako bi otopili ledenjake, no potrebno je još dosta posla kako bismo mogli bolje tumačiti dobivene podatke i uključiti nove spoznaje u projekcije onoga što bi se moglo događati u budućnosti.” – kazao je Noel Gourmelen.
„Ovim istraživanjem i korištenjem podataka našeg satelita CryoSat postignut je jedan od sekundarnih ciljeva misije. Također, postavljena je i osnova za poredbeno ispitivanje ravnoteže mase ledenjaka (Glacier Mass Balance Intercomparison Exercise - GlaMBIE), kako bi se usporedile njihove različite procjene.“ – izjavio je Stephen Plummer iz Europske svemirske agencije. „Također, istraživanje će pomoći i našoj misiji Copernicus Sentinel Expansion CRISTAL za praćenje kopnenog leda, osiguravajući kontinuitet u praćenju ledenjaka na globalnoj razini.”
Istraživanje je podržao program Europske svemirske agencije „Earth Observation Science for Society“, a predstavljeno je na Generalnoj skupštini Europske unije za geoznanosti (European Geosciences Union), koja se ovog tjedna održava u Austriji.
S.F. / Ekovjesnik