Dugotrajni podsjetnik na Prvi svjetski rat
Okolišne štete jedne od najkrvavijih bitaka „Velikog rata“ još su vidljive
Iako je Prvi svjetski rat završio prije stotinu godina, posljedice koje su pritom nanesene okolišu vidljive su i danas. Neka od područja, poput francuske „Crvene zone“ kod Verduna, još su toliko puna ljudskih ostataka i eksploziva da je na tom području još uvijek zakonom zabranjeno provođenje određenih aktivnosti.
Ničija zemlja
Bitka za Verdun ili Verdunska bitka bila je najduža bitka Prvog svjetskog rata, koja se odvijala od 21. veljače do 18. prosinca 1916. u blizini grada Verduna između Francuske i Njemačke. U bitci je prema različitim podacima poginulo između 143.000 i 163.000 vojika, a ranjeno između 196.000 i 216.000, pa se stoga s pravom naziva jednom od najkrvavijih bitaka „Velikog rata“.
Intenzivna borba i granatiranje u blizini malog grada Verduna trajno je promijenila regiju okruženu rijekom Meuse na sjeveroistoku Francuske. Razaranje okoliša tijekom i nakon bitke dovelo je do stvaranje tzv. Zone Rouge, odnosno „Crvene zone“, područja ograničenog pristupa bez naseljenog stanovništva.
Danas je veličina „Crvene zone“ smanjena s nekadašnjih 1.200 na oko stotinu kvadratnih kilometara, što je otprilike veličina Pariza (105,4 km²). Pristup tom području zabranjen je zakonom, kao i odvijanje poljoprivrednih djelatnosti zbog još uvijek prisutnih ogromnih količina ljudskih ostataka te kemijskog streljiva i neeksplodiranih ubojitih sredstava. Predviđa se da će navedena zona biti nenaseljena sljedećih minimalno 300, a maksimalno 700 godina.
Zone Rouge, odnosno „Crvena zona“ je područje ograničenog pristupa bez naseljenog stanovništva / Izvor: Twitter
Za uklanjanje neeksplodiranih ubojitih sredstava i kemijskog streljiva na području „Crvene zone“, ali i na ostalim prijašnjim francuskim bojištima iz Prvog i Drugog svjetskog rata, zadužen je Francuski centar za razminiranje (Département du Déminage), osnovan pri francuskoj vladi.
Čak i u manje opasnim, „žutim“ i „plavim“ zonama, farmeri svake godine pronalaze brojne eksplodirane ili neaktivirane naprave koje potom ostavljaju na specijaliziranim odlagalištima, odakle ih kasnije prikuplja Centar za razminiranje.
Na dva područja blizu Ypresa i Woëvrea, prema jednom istraživanju iz 2007. godine, 99 % biljaka i dalje umre, a arsen ponegdje čini i do 17 % tla / Fotografija: Twitter @PaulMMCooper
Mikrokozmos prošlog doba
Iako zatvoreno za većinu ljudskih aktivnosti, tolike godine bez ljudske prisutnosti imale su popravni, odnosno remedijacijski učinak na zemljište, pretvarajući „Crvenu zonu“ u šumovitu zelenu zonu, danas omiljeno odredište za mnoge lovce na veprove i jelene. Osim lovačkih djelatnosti, na području regije djeluje i uspješna drva industrija.
„Kako je danas, ovo nekad ratom pogođeno područje, napušteno i prekriveno drvećem, možemo reći da predstavlja pravi mikrokozmos nečega što se dogodilo u prošlosti - prije sto godina“, rekla je Christina Holstein, britanska povjesničarka.
Fotografija: Twitter @PaulMMCooper
Međutim, jedan dio „Crvene zone“ nije se nikada oporavio, a to je tzv. La Place à gaz, čistina okružena žicom gdje su se pri završetku rata spaljivale neiskorištene plinske bombe. Danas je to jedno od najtoksičnijih mjesta u Francuskoj, gdje su koncentracije arsena u tlu 35.000 puta više od normalnih.
Klara Perović | Ekovjesnik