Rijetka vrsta „Drakula“ mrava najbrža je životinja na svijetu
Sitna bića obaraju rekorde
Vrsta „Drakula“ mrava (Mystrium camillae) oborila je svjetski rekord u brzini u životinjskom svijetu. Osim što ovi mravi mogu postići brzinu od 90 m u sekundi za svega 0,000015 sekundi, svoj plijen obaraju nevjerojatno brzom kretnjom svojih kliješta. Kako bi doznali više o ovom, po prvi put viđenom pokretu, znanstvenici su ga detaljno istražili, kao i ulogu oblika njihove čeljusti.
Otkriće moćne karakteristike
Pri pomisli na brze životinje, vjerojatno vam prvo na pamet padnu sivi sokol ili gepard, i bili biste u pravu. Sivi sokol s brzinom leta od 290 kilometara na sat zauzima prvo mjesto na listi najbržih životinja na našem planetu, a ni gepard nije daleko iza njega.
No, promatramo li samo brzinu pojedinačnog pokreta, najčešće onih vezanih uz hvatanje plijena i preživljavanje, rekord drži puno sitnija i čudesnija životinja. Mystrium camillae – rijetka vrsta „Drakula“ mrava (nazvanih tako prema grofu Drakuli zbog neuobičajenog načina hranjenja), pronađena u jugoistočnoj Aziji i Australiji, drži rekord najbrže životinjske kretnje dosad zabilježene. Naime, vrlo brzim pokretom svojih kliješta mogu itekako ošamutiti svoj plijen.
Prije ovoga otkrića, titula najbržeg životinjskog pokreta, odnosno udarca pripadala je ustonošcu – grabežljivom morskom raku, koji plijen može udarati svojim snažnim kliještima brzinom od preko 80 kilometara na sat, u usporedbi s kliještima običnog mrava koja mogu udariti brzinom do 230 kilometara na sat. No, ova rijetka vrsta „Drakula“ mrava oborila je obje navedene brzine! Naime, pokret kojim „Drakula“ mrav udara svoj plijen dostiže vrtoglavu brzinu od čak 324 kilometra na sat!
Voditelj istraživanja Andrew Suarez (Foto: L. Brian Stauffer)
Ispitivanje anatomije čeljusti i kliješta
Za ovakvu snagu i brzinu zaslužna je različita struktura kliješta u odnosu na druge vrste mrava. Kao što im i samo ime govori, ovi mravi brzinu zamaha kliještima postižu njihovim prethodnim zatvaranjem, povijanjem i trljanjem jednog o drugo, odnosno „škljocanjem“, što nalikuje stvaranju zamke. Stiskanjem i trljanjem kliješta stvaraju unutarnje naprezanje, koje na kraju „napada“ popušta i rezultira klizanjem jednog kliješta preko drugog, pokretu sličnom našem pucketanju prstima.
„Čak i općenito među mravima, koji svoju snagu pojačavaju kliještima, „Drakula“ mravi su jedinstveni“, navodi voditelj istraživanja Andrew Suarez. „Umjesto da koriste tri različita dijela tijela kao oprugu, zasun i polugu, sve je u njihovoj donjoj čeljusti. Mravi ovaj pokret koriste kako bi ošamutili ostale člankonošce, najvjerojatnije ih prvo omame pa odgurnu u zid podzemnog tunela. Omamljeni i unesrećeni plijen tada odnose u mravinjak, gdje je hrana mravljim ličinkama“, dodaje Suarez.
Ovakav pokret kliještima 5.000 puta je brži od treptaja oka te 1.000 puta brži od pucketanja prstima. Kako bi uhvatili pokret, istraživači su mrave snimili s ukupno 480.000 slika u sekundi. Također, istraživači su ove člankonošce snimili i s X-zrakama kako bi istražili anatomiju koja im omogućava takav pokret, a zatim su proveli računalne simulacije različitih vrsta „Drakula“ mrava kako bi ispitali koja je uloga njihova oblika i strukture pri takvo moćnoj kretnji.
Fred Larabee je jedan od autora ovog istraživanja (Foto: Fred Larabee)
Ideja budućih istraživanja
„Osim što smo otkrili novu zanimljivu strukturu mravlje čeljusti i kliješta, također smo zabilježili i dosad najbrži životinjski pokret“, rekao je Fred Larabee, jedan od autora ovog istraživanja. „Uspoređujući oblike čeljusti mrava koji guraju plijen s oblikom onih koji ga grizu, zaključili smo da male razlike u obliku čeljusti uvjetuju razvijanje novih funkcija“, nadodaje Larabee.
U budućim istraživanjima, istraživački tim koji uključuje znanstvenike sa Sveučilišta Illinois, iz Smithsonian National Museum of Natural History, North Carolina Museum of Natural Sciences i Sveučilišta North Carolina State, planira ispitati kako mravi koriste ovu svoju supermoć u divljini.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Royal Society Open Science.
- Barbara Kalebić / Ekovjesnik