5 do12: Poziv na buđenje svijesti o klimatskim promjenama
Jesu li nas kaotični vremenski uvjeti konačno uvjerili u opasnost klimatskih promjena?
Europski kontinent su u 2018. godini obilježile mnoge nepogode uzrokovane klimatskim promjenama te je tako 2018. okarakterizirana kao „najekstremnija“ po pitanju vremenskih neprilika. Znanstvenici upozoravaju kako prosječne svjetske temperature ne smiju rasti 1,5 °C iznad predindustrijskih razina, a vrijeme u kojem živimo predstavlja ključni trenutak za budućnost čovječanstva jer smo mi prva generacija koja je svjesna da uništava naš planet i posljednja koja za njega može nešto učiniti.
2018. - godina ekstremnog vremena
Između svibnja i srpnja prošle godine, u Skandinaviji su zabilježena najsuša i najtoplija razdoblja u povijesti. Najviše temperature ikad zabilježene su u Arktičkom krugu. Na području Finske (Helsinki-Vantaa područje) bilo je čak 25 dana uzastopnih vrućina iznad 25 °C. Izuzetno toplo bilo je i u Velikoj Britaniji i Irskoj, a šumski požari pogodili su Švedsku spalivši 25.000 hektara zemljišta. Tijekom 2018., Grčka je doživjela najsmrtonosniju sezonu požara u posljednjem desetljeću, a tijekom rujna poharao ju je Medicane, rijetki uragan koji se formira na Sredozemlju. Budimpešta se također suočila s posljedicama ekstremnog vremena koje su uzrokovale presušivanje Dunava.
U kolovozu se razina Dunava u Budimpešti spustila na rekordno niske razine / Foto: Reuters
Portugal je s temperaturom od 44 °C imao najtopliji dan u 21. stoljeću, a Armenija najtopliji srpanj od početka temperaturnih mjerenja te su tako temperature u glavnom gradu Erevanu dosegle 43,7 °C.
Suhi uvjeti nastavili su se i u Njemačkoj, gdje je razdoblje od travnja do rujna bilo drugo najsušnije otkad je mjerenja, a Frankfurt se u razdoblju od 23. srpnja do 9. kolovoza „preznojavao“ na temperaturama višim od 30 °C.
Karta prikazuje iznimno veliki broj vremenskih i klimatskih događaja koji su prošle godine pogodili Europu / Foto: Svjetska meteorološka organizacija (WMO)
U veljači je Estonija doživjela svoje drugo najhladnije razdoblje, a velike količine snijega pokrile su južni dio Francuske, gdje je na području gradova Nimesa i Montpelliera palo 15 do 30 centimetara snijega. Rekordne količine snijega pale su i u Južnoj Italiji, osobito u Napulju.
Svibanj i lipanj su na europskom kontinentu obilježile su velike količine oborina te grmljavine, a u listopadu su smrtonosne poplave i jaki vjetrovi pogodili nekoliko europskih zemalja. U olujama tijekom listopada, u Italiji je život izgubilo najmanje 30 osoba, u južnoj Francuskoj poginulo je najmanje 10 osoba, a sličan broj žrtava bio je i u španjolskoj Mallorci.
Krajem rujna teške kiše ubile su najmanje 8 osoba u južnoj Španjolskoj u regijama Málaga, Murcia i Almería.
Cesta u francuskom Villalieru, uništena poplavom / Foto: Reuters
Kako se 2018. može usporediti s prethodnim godinama?
Vidjeli smo i često doživljavamo mnoge izvanredne vremenske prilike, ali vrijeme i klima su dvije različite stvari. Je li to onda jasan znak da je u 2018. došlo do promjene klime?
Postoji li način da se vratimo ili se moramo naviknuti na život s hladnijim zimama, toplinskim valovima i poplavama, ovisno o tome gdje živimo? Je li ovo bila najgora godina do sada?
Svjetska meteorološka agencija (WMO) je u svom prijevremenom izvješću o stanju globalne klime u 2018., objavljenom u studenom prošle godine, izvijestila kako je prošla godina u usporedbi s 2015., 2015., 2016. i 2017. godinom bila četvrta najtoplija godina u povijesti mjerenja. „I tijekom prijašnjih godina zabilježeni su ekstremni događaji, ali možda je ono što je ove godine bilo drukčije to što je stvarno utjecalo na obilježavanje 2018. kao „najekstremnije” po pitanju vremenskih neprilika koje su pogodile europski kontinent”, rekla je Sonia Seneviratne, profesorica s Instituta za atmosferske i klimatske znanosti na ETH-u u Zürichu.
WMO karta koja pokazuje temperaturna zagrijavanja na području Arktika, Antarktike i Europe / Foto: WMO
„Rezultati naše studije otkrivaju kako toplinski valovi koji su pogodili Dublin, Dansku i Oslo nisu tako rijetka pojava budući da se mogu dogoditi svakih sedam godina, ali takve su pojave na područjima krajnjeg sjevera, poput Finske, vrlo rijetke. Vrlo visoka temperatura iznimna je čak i u svjetlu klimatskih promjena”, izjavila je dr Friederike Otto, v.d. ravnateljica Instituta za okolišne promjene na britanskom Sveučilištu u Oxfordu. „Vidjeli smo da ono što se dogodilo u Europi ove godine nije nešto što je zabrinjavajuće samo za stanovnike zemalja u razvoju.”
Ljudi se pokušavaju osvježiti u Švedskoj u kolovozu 2018. / Foto: Reuters
Profesorica Seneviratne smatra da ono što čini 2018. posebno iznimnom jest količina vremenskih događaja koja se dogodila u isto vrijeme na široko rasprostranjenom području. Dok 2018. nije bila najtoplija godina, za Seneviratne je bila najekstremnija: „Do sada nismo imali ovoliko ekstremnih događaja. To je kombinacija globalnog zatopljenja i nekih neobičnih i vrlo izdržljivih vremenskih obrazaca.”
Seneviratne navodi da ako su ovi vremenski obrasci postojali tijekom hladnijih uvjeta, prije globalnog zatopljenja, moguće je da ne bismo doživjeli toliko ekstremnih vremenskih događaja u jednoj godini.
Godina upozorenja o klimatskim promjenama
UN-ov Međuvladin panel o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC) objavio je u 2018. izvješće u kojem upozorava kako nam je preostalo svega još desetak godina da globalno zatopljenje zadržimo na najviše 1,5 °C, nakon čega će zatopljenje od samo pola stupnja znatno pogoršati rizik od poplava, suša i ekstremnih toplina.
Profesorica Seneviratne bila je jedna od vodećih autora IPCC-ovog izvješća: „U ovom trenutku i dalje imamo emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova u atmosferu, što znači da ćemo i dalje imati dodatna zagrijavanja u usporedbi s onim današnjim.”
Tijekom 24. UN-ove Konferencije o klimatskih promjenama (COP24), koja se tijekom prosinca održavala u poljskim Katowicama, nekolicina znanstvenika navela je IPCC-ovo izvješće „preoptimističnim” te upozorila kako se globalno zatopljenje događa puno brže nego što mislimo. Naime, trenutni sustav trgovanja ugljičnim emisijama stavlja svijet na rizik od zagrijavanja za oko 3 stupnja iznad predindustrijskih razina do 2100. godine, što može rezultirati sušama, poplavama, porastom razine mora i padom poljoprivrednih aktivnosti.
U već spomenutom prijevremenom izvješću WMO-a o stanju globalne klime u 2018., glavni tajnik WMO-a, Petteri Taalas upozorava da smo mi prva generacija koja u potpunosti razumije klimatske promjene, ali ujedno i posljednja koja nešto može učiniti: „Koncentracije stakleničkih plinova su ponovno na rekordnoj razini i ako se sadašnji trend nastavi, može se očekivati porast prosječne globalne temperature od 3-5 °C do kraja stoljeća.”
Područje Mediterana jedno je od najugroženijih
Tijekom COP-a 24, studija Mediteranske unije (UfM) upozorila je da će se klimatske promjene posebice osjetiti na mediteranskom području, gdje će više temperature, nestašice vode (unatoč epizodama jesenskih poplava) i suše utjecati na turizam: „Ova regija se suočava s nejednakom raspodjelom resursa, socijalnom nestabilnošću, sukobima i migracijama.”
Osim toga, u izvješću se navodi kako je mediteranski bazen prirodno izložen brojnim opasnostima, uključujući potrese, erupcije vulkana, poplave, požare te suše.
Kakvo je stanje globalnog zagrijavanja sada?
Kako se vrijeme može objasniti klimatskim promjenama? Dr Otto objašnjava dva mehanizma kojima klimatske promjene utječu na vrijeme.
Prvi mehanizam karakterizira termodinamički učinak koji je rezultat prisustva ekstremnih stakleničkih plinova u atmosferi. Povećane koncentracije stakleničkih plinova uzrokuju povišenje temperatura, čiji porast uvjetuje i više vodene pare u atmosferi koja se pretvara u tekućinu i pada kao kiša. Drugi je dinamički učinak koji je različit ovisno o godišnjem dobu i mjestu u svijetu. To je rezultat promjene atmosfere s više stakleničkih plinova i vode, što utječe na cirkulaciju zraka.
Termodinamički učinak jednak je na globalnoj razini, dok dinamički učinak može djelovati u istom smjeru kao i termodinamički učinak, što može povećati rizik od ekstremnih padalina. No, oba učinka se mogu međusobno poništiti i kako bi saznali što se događa, znanstvenici posvećuju svoje studije određenom događaju.
Borba protiv šumskih požara u Švedskoj ovog ljeta / Foto: Reuters
Tako su dr Otto i njezin tim proučavali toplinske valove koji su pogodili sjevernu Europu ovog ljeta te su promatrajući različita mjesta toga područja otkrili da se na nekim mjestima rizik od ekstremnih vrućina povećao za dva do pet puta: „Znamo da s povećanjem koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi imamo veću apsorpciju dugovalnog zračenja. Dakle, s toplijom atmosferom imamo višu globalnu temperaturu i više lokalne temperature, što povećava rizik od toplinskih valova.”
Kao što smo ranije rekli, toplija atmosfera zadržava više vodene pare koja se pretvara u tekućinu i pada kao kiša.
Novi rekord ugljičnih emisija
Prema Pariškom sporazumu iz 2015., stotine država svijeta obvezale su se smanjiti emisije ugljika i zadržati globalno zatopljenje na manje od dva stupnja Celzijeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje.
Američki istraživači prema rezultatima studije procijenili su kako su globalne emisije ugljikovog dioksida uzrokovane izgaranjem fosilnih goriva, koje čine otprilike 90 posto ukupnih antropogenih emisija, u 2018. godini dosegnule rekordno visoku razinu od nešto više od 37 milijardi tona, što je povećanje od 2,7 posto u odnosu na količinu emisija zabilježenih 2017. godine.
Istraživači upozoravaju kako bi s vremenom, povećanje korištenja ugljena u područjima gdje veliki broj stanovništva nema pristup pouzdanoj električnoj energiji, moglo eventualno nadmašiti naglo smanjenje korištenja ugljena na drugim mjestima.
Kako bi se emisije stabilizirale, a onda i smanjile, potreban je odlučniji prijelaz na obnovljive izvore energije u svim dijelovima svijeta, bez obzira na rast u globalnom gospodarstvu.
Klara Perović / Ekovjesnik