Može li i bioplastika negativno utjecati na okoliš?
Bioplastika bi mogla imati „jednako loš, ako ne i gori“ utjecaj na okoliš od plastike na bazi fosilnih goriva
Prema stručnjaku za recikliranje Arthuru Huangu, bioplastika bi potencijalno mogla imati gori utjecaj na okoliš od plastike na bazi fosilnih goriva. Huang tvrdi kako bi prebacivanje na plastiku napravljenu od biljaka umjesto od fosilnih goriva zahtijevalo ogromne količine poljoprivrednih zemljišta, što bi prouzročilo dodatne okolišne probleme i smanjilo količinu hrane za ljude.
Arthur Huang, osnivač inženjerske tvrtke Miniwiza koja posluje u skladu s principima kružne ekonomije, smatra da bioplastika može prouzrokovati veliku štetu pri kompostiranju. Prema njemu, bioplastika tlo i vodu čini kiselijima te na taj način dodatno onečišćuje okoliš.
„Ako je koristimo na isti način kao konvencionalnu plastiku ona ima jednako loš, ako ne i gori utjecaj na okoliš. Bioplastika pri razgradnji mijenja pH vrijednost tla i vode te se upotrebom bioplastike smanjuju vrijedne zalihe hrane“, tvrdi Huang.
Huang je citirao izvještaj Ujedinjenih Naroda iz 2015. godine u kojem se navodi kako potrošači manje recikliraju ako smatraju da će se plastika koju koriste bezopasno razgraditi pri odlaganju.
Polilaktična kiselina (PLA) se može kompostirati, ali ne i biorazgraditi
Nakon što je razvio tehnike za recikliranje plastike, Huang je 2017. surađivao s Nikeom pri osmišljavanju ambalaže za tenisice napravljene od recikliranih posuda za piće.
Polilaktična kiselina (PLA), najčešći tip bioplastike, napravljena je od fermentiranog škroba ekstrahiranog iz usjeva poput kukuruza, krumpira ili šećerne trske. Također se može napraviti i od algi.
PLA se može kompostirati što znači da će je mikrobi bezopasno pretvoriti u biomasu i plin unutar nekoliko mjeseci pri određenim uvjetima. Međutim, nije biorazgradiva budući da će se pri normalnim uvjetima razgrađivati jednako sporo kao i konvencionalna plastika.
No, kako je PLA ipak kiselina, navodi Huang, ona će tijekom kompostiranja povećati kiselost okoliša. „To je kao da ispuštamo velike količine soka od naranče u ocean ili ušće rijeke“, kazao je Huang.
Arthur Huang tvrdi kako je plastika koja dospijeva u okoliš prvenstveno „estetski problem“ / Foto: Dezeen
Plastika u oceanima je „estetski problem“
Huang je komentirao prednosti bioplastike i plastike na bazi fosilnih goriva tijekom nedavno održanog Milanskog tjedna dizajna (8.-14. travnja), na kojem su dodijeljene i ovogodišnje nagrade Ro Plastic Prize. Naime, ove se nagrade dodjeljuju s ciljem poticanja recikliranja plastike, a njima se nagrađuju proizvodi, materijali i inovacije.
Huang se u Milanu suprotstavio ideji kako je bioplastika bolja od plastike dobivene iz fosilnih goriva te tvrdi kako je konvencionalna plastika, koja dospijeva u okoliš - na kopnu ili u oceanima, prvenstveno „estetski problem“ budući da nije reaktivna i ne uzrokuje fizičku štetu ekosustava. Također, jedan od njegovih argumenata je da je plastični otpad učinkovit način za skladištenje ugljika budući da se konvencionalna plastika vrlo teško razgrađuje u dovoljnoj mjeri da bi ispustila ugljik!
Međutim, kompostabilna bioplastika se razgrađuje u potpunosti, što znači da se „estetski problem pretvara u kemijski.“
Arhitekt bioplastike opovrgava tvrdnje
Mladi francuski arhitekt Arthur Mamou-Mani, koji je na Milanskom tjednu dizajna napravio instalaciju Conifera od 3D-printane PLA za modnu marku COS, oštro se suprotstavio Huangovim tvrdnjama jer prema njemu bioplastika predstavlja vrlo čist materijal.
„Ona je 68 % učinkovitija od konvencionalne plastike što se tiče emisija ugljika. Pedeset je puta manje toksična u smislu toksičnih para, što je jako važno ako je printate 3D tehnologijom u svom uredu“, rekao je Mamou-Mani.
Francuski arhitekt Arthur Mamou-Mani je na ovogodišnjem Milanskom tjednu dizajna napravio instalaciju Conifera od 3D-printane polilaktične kiseline (PLA) / Foto: mamou-mani.com
Također, osporio je tvrdnju da kompostirana PLA snižava pH vrijednost vode ili tla te da ih zakiseljava te kao primjer naveo eksperiment u kojem je kupus uzgojen u PLA kompostu. „Testirali su kiselost i salata je bila savršeno dobra“, potvrdio je Mamou-Mani.
Mamou-Mani tvrdi kako se PLA treba kompostirati u industrijskom postrojenju za kompostiranje i to na temperaturi od 60 °C te uz 100-postotnu vlažnost. U tim se uvjetima, tvrdi Mamou-Mani, bioplastika razgrađuje unutar mjesec dana. Može se staviti i u kućni komposter, no proces će trajati oko 6 mjeseci, budući da je temperatura niža.“
Recikliranje bolje od kompostiranja?
Huang i dalje tvrdi kako je recikliranje bioplastike bolje rješenje od kompostiranja. „Ako konvencionalnu plastiku u potpunosti zamijenimo bioplastikom te ozbiljno recikliramo i napustimo plastiku za jednokratnu upotrebu, moglo bismo dobiti jako dobro rješenje. Jednokratna upotreba je glavni izvor svih problema.“
Inače, prema poznatom belgijskom kritičaru i kustosu izložbi suvremene umjetnosti i dizajna Janu Boelenu, recikliranje konvencionalne plastike je besmisleno, a proizvođači bi zapravo umjesto toga trebali razvijati bioplastične alternative.
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik