Mikroorganizmi u blizini vulkana potpomažu skladištenje velike količine CO2
Površinski mikroorganizmi igraju veliku ulogu u skladištenju ogromnih količina ugljikovog dioksida
Do oko 19 posto više ugljičnog dioksida nego što se ranije smatralo, prirodno se uklanja i skladišti ispod površine Zemlje između oceanskih jaraka i vulkanskih lanaca u unutrašnjosti kontinentalnog šelfa čime se sprječava dospijevanje stakleničkih plinova u atmosferu.
Istraživači su došli do iznenađujućeg otkrića da površinski mikroorganizmi igraju veliku ulogu u skladištenju ogromnih količina ugljika tako što ga ugrađuju u biomasu, a moguće je i da ga koriste za pomoć pri proizvodnji kalcita, minerala napravljenog od kalcijevog karbonata.
Veće znanje o dugotrajnom utjecaju vulkana na ugljikov dioksid, i na to kako se kemijskim i biološkim procesima može puferirati, od ključne je važnosti za procjenu utjecaja prirode i ljudi na klimu. Ugljikov dioksid glavni je staklenički plin povezan s globalnim zatopljenjem.
Kruženje ugljika u blizini lanaca vulkana / Izvor: Patricia Barcala Dominguez - Rutgers University–New Brunswick
„Naše istraživanje donosi novi način na koji sitni mikroorganizmi mogu imati velik utjecaj na geološke procese i Zemljinu klimu“, rekao je koautor studije Donato Giovannelli, znanstvenik i bivši postdoktorand na Zavodu za morske i obalne znanosti na Sveučilištu Rutgers-New Brunswick, sada na Sveučilištu u Napulju.
Donato Giovanelli / Foto: Nerissa Escanlar
Ovo istraživanje otkriva kako mikroorganizmi mogu promijeniti tok hlapljivih tvari koje uključuju ugljik i koje mogu mijenjati agregatno stanje od čvrstog ili tekućeg do plinovitog u zonama subdukcije. To su područja u kojima se dvije tektonske ploče sudaraju pri čemu gušća ploča tone i povlači materijal s površine u unutrašnjost Zemlje.
Subdukcija, ili geološki proces, stvara duboke oceanske jarke i vulkanske lukove ili lance vulkana na granicama tektonskih ploča, primjerice u Japanu te Južnoj i Srednjoj Americi. Giovannelli navodi da su vulkanski lukovi velika žarišta emisija ugljikovog dioksida koji ponovno dospijeva u atmosferu iz uronjenog materijala koji se sastoji od morskog taloga, oceanske kore i stijena Zemljina plašta, a ispod Zemljine kore nalazi se prosječno 2.900 km debeo omotač polukrutih vrućih stijena.
Nalazi kalcita u blizini vodopada u Kostariki / Foto: Peter Barry - Rutgers University–New Brunswick
Zemljina jezgra, omotač i kora odgovorni su za 90 % ugljika. Ostalih 10 % nalazi se u oceanima, biosferi i atmosferi. Zona subdukcije povezuje Zemljinu površinu s njenom unutrašnjosti te je poznavanje načina na koji se ugljik kreće između površine i unutrašnjosti Zemlje vrlo važno za razumijevanje ključnih procesa na Zemlji i kontroliranje klime tijekom nekoliko desetaka milijuna godina.
Istraživanje se usredotočilo na područje poluotoka Nicoya u Kostarici, gdje su znanstvenici istraživali područje između oceanskog jarka i vulkanskog luka te došli do iznenađujućeg otkrića da su ta područja veliko skladište ugljikovog dioksida.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature, a na njemu su surađivali istraživači Sveučilišta Rutgers, Sveučilišta Oxford, Instituta za biologiju sustava u Seattleu te Nacionalnog istraživačkog vijeća u Messini u Italiji.
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik