Slobodan tok ima svega 37 % najdužih svjetskih rijeka
Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF) ukazuje na dugotrajne utjecaje koje izgradnja brana može imati na lokalno stanovništvo i prirodna staništa te nudi alternativne opcije osiguravanja potrebnih zaliha vode i energije
Prema istraživanju koje je predvodio Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF), tek malo više od jedne trećine 246 najdužih svjetskih rijeka ima slobodan tok, što znatno umanjuje različite koristi koje zdrave rijeke pružaju ljudima i prirodi.
Tim istraživača WWF-a, Sveučilišta McGill i drugih institucija proučavao je 12,1 milijun kilometara rijeka diljem svijeta kako bi otkrili jesu li rijeke međusobno dobro povezane. Ustanovili su da samo 37 % rijeka ima slobodan tok, odnosno da čovjek nije utjecao na promjene toka i povezanosti na tek malo više od jedne trećine 246 najdužih svjetskih rijeka. Na zdravlje rijeka diljem svijeta pored klimatskih promjena uvelike utječu brane izgrađene na pogrešnim mjestima, a rijeke slobodnog toka danas su ograničene samo na udaljena područja Arktika, Amazone i Konga.
Riječne brane osiguravaju sigurnu pitku vodu i električnu energiju milijunima ljudi, ali kada su izgrađene na pogrešnom mjestu - primjerice na glavnom riječnom toku, mogu ometati tok rijeke što znatno smanjuje bioraznolikost i utječe na migraciju riba, poljoprivredu i egzistenciju stanovništva općenito. Danas postoji više od 60.000 velikih brana diljem svijeta, a njihov se broj povećava da bi se zadovoljili zahtjevi hidroenergije. Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF) zbog toga ukazuje na dugotrajne utjecaje koje izgradnja brana može imati na lokalno stanovništvo i prirodna staništa te nudi alternativne opcije osiguravanja potrebnih zaliha vode i energije, a ujedno pomaže i pri odabiru najboljih mogućnosti za obnovu rijeka.
Nestanak rijeka slobodnog toka
Duge rijeke slobodnog toka nestaju diljem svijeta te postaju fragmentirane zbog brana i drugih gradnji poput cesta i nasipa, što predstavlja opasnost za slatkovodne ekosustave te ljude i divlji svijet koji o njima ovisi. Rijeke slobodnog toka prenose vodu, hranjive tvari i brojne vrste koje čine održivu bioraznolikost i od kojih milijuni ljudi imaju koristi. Da bi pomogli zemljama i zajednicama u boljoj zaštiti izvora slatke vode, WWF je sa svojim partnerima osmislilo tehničku definiciju rijeka slobodnog toka te napravilo prvu znanstveno potkrijepljenu kartu i sveobuhvatni popis posljednjih rijeka slobodnog toka na svijetu, rijeka dobre povezanosti i rijeka na koje je utjecao čovjek.
1. Rijeka Mura – Slovenija / Hrvatska
Rijeka Mura, koja se kao dio Prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav često naziva i „europskom Amazonom“, pruža ključno stanište ugroženim i rijetkim vrstama poput vidre, dunavskog lososa i crne rode. Nakon zahtjeva WWF-a i drugih organizacija, slovenska je vlada u veljači 2019. godine ipak potpisala sporazum o zaustavljanju razvoja hidroelektrana koje bi naštetile rijeci Muri. Uspješnom provedbom kampanje WWF-a u Hrvatskoj protiv izgradnje hidroelektrana Molve 1 i 2, spašena je i rijeka Drava, koja je u Hrvatskoj uključena u ekološku mrežu Natura 2000, Regionalni park Mura-Drava te UNESCO Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav.
2. Rijeka Usumacinta – Meksiko
Meksiko je u lipnju 2018. godine pod vodstvom WWF-a i drugih organizacija za zaštitu prirode duž gotovo 300 riječnih slivova osigurao zalihe vode za 45 milijuna ljudi u sljedećih 50 godina. Tako je sada pod državnom zaštitom 93 % vode rijeke Usumacinta, najduže i bioraznolikošću najbogatije rijeke u Srednjoj Americi i Meksiku.
3. Rijeka Bita – Kolumbija
Kolumbijska je vlada u lipnju 2018. godine proglasila sliv rijeke Bite ramsarskim područjem, močvarnim područjem od međunarodnog značaja, također zahvaljujući velikim naporima WWF-a. Ovo močvarno područje pokriva površinu od 825.000 hektara, čime je najveće od 11 ramsarskih područja i jedno od rijetkih u svijetu koje obuhvaća cijeli sliv rijeke slobodnog toka.
4. Porječje Paragvaja – Brazil
Više od stotinu brana koje su bile planirane za izgradnju duž gornjeg porječja rijeke Paragvaj moglo je naštetiti zalihama vode, bioraznolikosti i lokalnim zajednicama. Izgradnja novih brana na tom području zaustavljena je do svibnja 2020. godine zahvaljujući velikim naporima WWF-a i brazilske Nacionalne agencija za zaštitu voda (ANA). Međutim, zabrana se samo odnosi samo na rijeke pod federalnom nadležnošću pa će se zaustaviti izgradnja samo 20 od planiranih stotinu brana.
5. Rijeka Luangwa – Zambija
U opasnosti je i rijeka Luangwa, koja ima slobodan tok, ali je ipak pod utjecajem brane na drugoj rijeci. Prijedlog izgradnje brane Ndevu Gorge predstavlja prijetnju ovom divljem riječnom toku koji je dom bogatog životinjskog svijeta i lokalne zajednice. WWF od zambijske vlade zahtijeva da odustane od ovog projekta i razmisli o svojim energetskim planovima čime će se lokalnoj zajednici osigurati pravo na korištenje prirodnih izvora vode.
6. Rijeke Irrawaddy i Salween – Mianmar
Strateškom procjenom utjecaja na okoliš predlaže se da glavni tokovi mianmarskih rijeka Irrawaddy i Salween sačuvaju od izgradnje brana. Ove dvije rijeke ubrajaju se među posljednje rijeke slobodnog toka u jugoistočnoj Aziji, a konačna odluka o izgradnji brana još uvijek nije donijeta. Sudbina ove dvije rijeke je tako još uvijek neizvjesna, a obnovljivi izvori energije poput energije Sunca i vjetra time postaju još važniji za budućnost stanovništva, prirode i gospodarstva ove zemlje.
O rijekama slobodnog toka i naporima koje Svjetski fond za zaštitu prirode ulaže u njihovu zaštitu doznajte više na ovoj poveznici.
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik