Važnost učinkovitog gospodarenja vodama u gradovima
Povećani biljni pokrov u kombinaciji s većim okućnicama novijih i vrjednijih obiteljskih kuća utječe na veću potrošnju vode
Prema novom istraživanju, okruženje stambenih naselja obiteljskih kuća – točnije čimbenici poput biljnog pokrova, gustoće izgrađenosti i veličine okućnica, usko su povezani s potrošnjom vode u kućanstvima.
U novom istraživanju objavljenom u časopisu Journal of the American Planning Association istraživači navode kako njihova otkrića mogu pružiti ključne informacije za urbaniste i vodoopskrbne tvrtke koji pokušavaju razviti strategije održive upotrebe vode u svojim zajednicama.
Što je okruženje gradnje?
Philip Stoker, docent na Koledžu za arhitekturu, planiranje i krajobraznu arhitekturu Sveučilišta Arizona, definira okruženje gradnje kao „način na koji je oblikovan grad, odnosno koji su sve građevinski materijali korišteni, kakav je pokrov tla i raspored građevina te koje se sve vrste građevina u njemu nalaze.“
Tim istraživača je prikupio podatke o potrošnji vode u obiteljskim kućama u američkim gradovima Phoenixu, Salt Lake Cityju, Portlandu i Austinu za 2011. godinu te tako došao do njihove ukupne godišnje potrošnje i potrošnje vode tijekom ljetnih mjeseci (01.06.-31.08.2011.). Navedeni su gradovi odabrani zbog toga što su najviše izloženi djelovanju klimatskih promjena i imaju ubrzan porast broja stanovnika što utječe i na veće potrebe i potrošnju vode. Također, većina stanovnika odabranih gradova živi u obiteljskim kućama čija kućanstva imaju najveći udio u ukupnoj potrošnji vode.
„Kako stanovništvo gradova nastavlja svoj ubrzan rast, posebice na zapadu SAD-a, urbanisti itekako trebaju razmišljati o zalihama vode u budućnosti“, navodi Stoker. „Ovim smo istraživanjem htjeli dobiti podatke potrebne za strategije razvoja gradova te smo željeli pokazati kako urbano planiranje i oblikovanje gradova utječu na način korištenja vode.“
Pet čimbenika koji utječu na upotrebu vode u obiteljskim kućama
Istraživači su se posebno posvetili proučavanju utjecaja pet važnih čimbenika okruženja gradnje na potrošnju vode u stambenim naseljima obiteljskih kuća, a to su gustoća izgrađenosti, vrijednost nekretnina, veličina okućnica, biljni pokrov te starost kuća. Otkrili su kako u svakom od navedenih gradova okruženje gradnje predstavlja jači utjecaj na potrošnju vode nego što se to ranije pretpostavljalo.
„U Austinu smo, primjerice, temeljem utjecaja ovih čimbenika mogli objasniti 85 % varijacija u potrošnji vode“, tvrdi Stoker.
Pojedini čimbenici su tako znatno utjecali na potrošnju vode, a istraživači su otkrili kako je povećana količina biljnog pokrova u kombinaciji s većim zemljištima u novijim kućama veće vrijednosti povezana s većom potrošnjom vode u svakom gradu. U sušnijim je gradovima biljni pokrov sasvim razumljivo povezan s povećanom potražnjom vode više nego bilo koji drugi čimbenik okruženja gradnje, a najjači je utjecaj imao u Salt Lake Cityju gdje je svaki porast prosječne pokrivenosti površine biljkama za 1 % rezultirao povećanjem godišnje upotrebe vode za 0,48 % te tijekom ljeta za 0,7 %. Veća gustoća izgrađenosti kuća povezana je s manjom količinom potrošene vode u svakom gradu osim u Salt Lake Cityju gdje se ovaj čimbenik nije pokazao statistički značajnim.
Velika zemljišta i nove kuće
Istraživači su pretpostavljali kako će veličina zemljišta dosljedno predvidjeti potražnju za vodom, no otkrili su velike razlike u sva četiri grada.
Tako su u Austinu i Portlandu veće okućnice povezane s većom potrošnjom vode. U Austinu je porast veličine okućnica za 1 % povezan s prosječnim porastom upotrebe vode tijekom ljetnog razdoblja za 0,32 %. Veličina okućnica nije značajno povezana s godišnjom ili ljetnom potrošnjom vode u Salt Lake Cityju, a u Phoenixu je pak uočeno kako su veće okućnice povezane s manjom količinom upotrebljene vode.
Stoker navodi kako je također iznenađen otkrićem o starosti kuća budući da se očekivalo kako će novije kuće koristiti manju količinu vode. Međutim, u Austinu, Portlandu i Salt Lake Cityju uočena je upravo suprotna pojava. Tako se u Salt Lake Cityju svakih 1 % povećanja starosti kuće može povezati s prosječnim smanjenjem godišnje potrošnje vode za 0,31 % i 0,33 % tijekom ljetnog razdoblja.
Stoker navodi kako urbanisti i vodoopskrbne tvrtke mogli iskoristiti ove podatke kako bi zajednički izradili nove pravilnike za određivanje gradskih zona i uređenje okoliša koji bi rezultirali učinkovitijom upotrebom vode.
Propisima bi se, primjerice, mogla odrediti manja površina parcela za izgradnju novih kuća ili ograničiti sadnja bilja, odnosno odrediti vrsta bilja koja se može saditi u vrtovima i okućnicama. Stoker napominje kako bi gradske uprave pri provođenju ovih propisa morale sagledati djelovanje svih čimbenika i odlučiti je li smanjenje potrošnje vode važnije od utjecaja biljnog pokrova na snižavanje temperature.
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik