Aktivan način života mogao bi utjecati na porast emisija. Rješenje je u prehrani.
Pješačenje i vožnja biciklom zahtijevaju povećan energetski unos
Pješačenje i vožnja biciklom imaju brojne zdravstvene prednosti i pomažu u smanjenju emisija stakleničkih plinova, ali istraživači tvrde kako moramo razmišljati i o prehrani kojom se potiču aktivan način života i održiva mobilnost.
Rezultati studije objavljene u časopisu Scientific Reports upućuju na zaključak kako će se sve nepopularniji prijevoz automobilom te poticanje zdravog i aktivnog načina života, poput pješačenja i vožnji biciklom, odraziti i na povećane energetske potrebe ljudi, što bi moglo dovesti do povećanja emisija povezanih s proizvodnjom hrane.
Riječ je o prvoj studiji koja se bavi procjenom porasta emisija stakleničkih plinova povezanih s dodatnim unosom kalorija potrebnih po prijeđenom kilometru aktivnim načinom prijevoza.
Glavna autorica istraživanja dr. Anja Mizdrak s novozelandskog Sveučilišta Otago tvrdi kako bi se aktivan način života uz povećanje energetskih potreba i dnevnog unosa kalorija mogao negativno odraziti na povećanje emisija. Naime, kod mnogih ljudi aktivan način života mogao bi uzrokovati i povećanje konzumacije mesa i mliječnih proizvoda.
„Imamo problem, ali srećom nije nerješiv. Kako bismo maksimizirali korist od smanjenja emisija stakleničkih plinova postignutog povećanjem aktivnog načina prijevoza, trebamo se pozabaviti i prehrambenim obrascima. Emisije povezane s aktivnim načinom prijevoza mogu biti niže ako se pješačenje i vožnja bicikla potiču promjenom i usvajanjem zdravih prehrambenih navika." – izjavila je dr. Anja Mizdrak.
Istraživački tim procjenjuje da se dodatni unos kalorija potreban za prijelaz jednog kilometra pješačenjem kreće u rasponu od 48 do 76 kilokalorija (kcal), odnosno 25 do 40 kilokalorija za vožnju biciklom.
„Ako se potrebna energija nadoknadi dodatnim unosom kalorija, aktivan način prijevoza u gospodarski najrazvijenijim zemljama može rezultirati povećanjem emisije stakleničkih plinova za 0,26 kilograma ekvivalenta CO2 po kilometru za pješačenje i 0,14 kilograma ekvivalenta CO2 po kilometru za vožnju biciklom.“
Dr. Mizdrak tvrdi kako između najrazvijenijih i najnerazvijenijih zemalja svijeta postoji značajna, gotovo petostruka razlika u emisiji stakleničkih plinova povezanih s proizvodnjom hrane. No ipak, ističe kako aktivan način prijevoza ima brojne prednosti, uključujući ugodniji urbani život, smanjenje onečišćenje zraka i kroničnih bolesti poput raka i srčanih bolesti.
- Creative Commons / Pixabay
Koautorica istraživanja dr. Cristina Cleghorn tvrdi da smanjenjem konzumacije mesa i prerađene hrane te prehranom koja se zasniva na povrću, mahunarkama, cjelovitim žitaricama i voću vrlo vjerojatno možemo poboljšati zdravlje i zaštitu okoliša.
„S obzirom na emisije povezane s različitim prehrambenim namirnicama u vrlo širokom rasponu - od 0,02 za mahunarke do 5,6 grama ekvivalenta CO2 po kilokaloriji za govedinu i janjetinu, potrošači koji konzumiraju hranu povezanu s nižim emisijama mogli bi utjecati na smanjenje emisija i do 80 posto“, kaže dr. Cleghorn.
Dr. Cleghorn također tvrdi kako je u najrazvijenijim zemljama svijeta smanjenje emisija stakleničkih plinova u velikoj mjeri povezano sa smanjenjem konzumacije mesa i mliječnih proizvoda.
„Kako bismo uspjeli smanjiti emisije stakleničkih plinova, osim promjene načina kretanja i putovanja nužno moramo poticati i promjene u prehrani“, zaključuje dr. Cleghorn.
S.F. / Ekovjesnik