Sve manja raznolikost bilja na livadama, u šumama i planinama
Visoke vrijednosti dušika u tlu dovode do promjene vrsta u biljnom svijetu
Gubimo sve više biljnih vrsta, dok se neke vrste šire velikim područjem. Novo istraživanje po prvi put dokazuje ubrzan pad biološke raznolikosti u visokim planinama, kao i u šumama te na livadama i pašnjacima u nizinama. Glavni razlog promjena biljnih vrsta su povećane količine dušika u tlu koje su uzrokovane intenzivnom poljoprivredom.
Međunarodni tim istraživača, uključujući znanstvenike s Austrijske akademije znanosti (ÖAW), Sveučilišta za prirodne resurse i primijenjene bioznanosti (BOKU) i njemačkog Centra za integrativna istraživanja bioraznolikosti (iDiv), po prvi put je dokazao kako ljudski utjecaj i klimatske promjene ubrzavaju globalni gubitak biološke raznolikosti u tri vrlo različita staništa - u alpskim vrhovima, u zeljastom sloju šuma i na vrstama bogatim livadama i pašnjacima u nizinama. Rezultati studije objavljeni su u časopisu Ecology Letters.
Velik utjecaj ljudskih djelatnosti
Rezultati studije su izuzetno zabrinjavajući: tijekom posljednjih nekoliko desetljeća povećao se udio široko rasprostranjenih vrsta, dok je istovremeno opao udio vrsta s malim područjima rasprostranjenosti. Iako povećanje broja vrsta još uvijek prevladava u zonama alpskih vrhova, to se događa uglavnom zbog prodora općenito rasprostranjenijih vrsta s nižih visina.
„Vrlo je zabrinjavajuće da se promjena vrsta u izrazito različitim ekosustavima odvija vrlo slično, zbog čega moramo pretpostaviti da imamo posla s vrlo raširenim fenomenom", kaže jedan od autora studije, Harald Pauli, znanstvenik s Instituta za interdisciplinarna planinska istraživanja Austrijske akademije znanosti i voditelj mreže Globalna promatračka istraživačka inicijativa u alpskim okolišima (GLORIA).
- Istraživači su analizirali podatke s ukupno 68 različitih lokacija u šumama umjerenog područja diljem Europe / Izvor: Nature Ecology & Evolution
Visoke vrijednosti dušika u tlu uzrokuju promjenu vrsta
„Glavni pokretači ovog nepovoljnog procesa su povećane količine hranjivih tvari u tlu, i to kao posljedica unosa dušika uglavnom iz poljoprivrede, ali i procesa izgaranja u prometu i industriji, kao i zagrijavanja tla, posebno u visokim planinama“, objašnjava Pauli. Same biljne vrste značajni su pokazatelji visokih vrijednosti dušika: „Postoje mnoge vrste koje mogu pouzdano prikazati dušik, kao što je kopriva.“
Povećane količine dušika imaju dva nepovoljna učinka: s jedne strane pospješuju rast rasprostranjenih vrsta kojima odgovara dušik, a s druge strane to dovodi do premještanja manje brojnih, rjeđih vrsta prema površinama koje su siromašnije hranjivim tvarima. „Svaka izgubljena vrsta je nepovratan gubitak i ima utjecaj na ekosustav jer razne biljne vrste komuniciraju s kukcima, ali i s drugim živim bićima, kao što su organizmi u tlu“, kaže Harald Pauli.
Intenzivna poljoprivreda glavni uzrok izumiranja
Većinom prirodni ekosustavi posljednjih su desetljeća sve više pretvarani u obradivo zemljište i travnjake kojima se intenzivno upravlja. Velik dio ove površine potreban je za uzgoj stočne hrane za industrijski tov životinja, odnosno za proizvodnju mesa.
„Uzgoj životinja zauzvrat dovodi do ogromnih količina tekućeg stajskog gnoja koji se mora rasipati po tlu - to su dušikovi spojevi koji se ne talože samo na samim poljima, već i diljem europskog okoliša“, kaže Pauli.
Druga autorica studije, Manuela Winkler, istraživačica na Institutu za botaniku pri BOKU-u, također izražava veliku zabrinutost zbog ovakvih promjena u okolišu. „Sva područja istraživanja nalaze se u gotovo prirodnim ekosustavima, koja su daleko od naselja i područja već prilično degradiranih intenzivnom poljoprivredom“, kaže Winkler. „Čak su i ova područja biosfere izravno ugrožena gubitkom vrsta i - budući da široko rasprostranjene vrste zamjenjuju one manje rasprostranjene - sve većim ujednačavanjem zajednica vrsta.“
„Primjećujemo da se ova dinamika odvija u gotovo prirodnim staništima, tj. na mjestima za koja bismo očekivali da će biti sigurna utočišta za određene vrste i one koje su izuzetno važne za očuvanje“, kaže glavni autor studije Ingmar Staude iz njemačkog Centra za integrativna istraživanja bioraznolikosti (iDiv) i Sveučilišta Martin-Luther Halle-Wittenberg (MLU). „To nam sugerira da se antropocen ne zaustavlja pred vratima nekoliko preostalih divljih područja koja smatramo zaštićenima.“
Spajanje jedinstvenih skupova podataka
Temelj za analizu znanstvenih podataka bila su ponovljena istraživanja populacije vrsta na 141 istraživanom području u 19 europskih zemalja, a najstariji skupovi podataka sežu do 1940-ih. Istraživački tim, predvođen njemačkim Centrom za integrativna istraživanja bioraznolikosti (iDiv), proširio ih je uključivanjem trenutnih podataka o kretanju 1827 ispitanih biljnih vrsta, dok su podatke za alpske zone osigurali istraživači uključeni u mrežu GLORIA koju koordiniraju ÖAW i BOKU.
S.F. / Ekovjesnik