Istraživači pronašli čestice nanoplastike u ledu Grenlandskog ledenog pokrova
Svi su svjesni štetnosti mikroplastike, ali plastične čestice manje od jednog mikrometra još su opasnije!
Mikroplastika je dospjela u sve dijelove našeg planeta. Pronađena je posvuda - od najvećih planinskih vrhova do najvećih oceanskih dubina, otkrivena je u zraku i uzorcima kiše, a ustanovljeno je i kako vrlo vjerojatno svatko od nas tjedno pojede prosječno pet grama plastike, što je proporcionalno količini plastike u jednoj kreditnoj kartici. Međutim, nova studija pokazuje kako je svoj put do udaljenih krajeva planeta pronašao još manji i štetniji oblik plastičnog onečišćenja.
Prema rezultatima istraživanja objavljenog u časopisu Environmental Research, u uzorcima leda s Grenlanda i Antartike pronađene su značajne količine nanoplastike!
„Sada znamo da se nanoplastika u velikim količinama prenosi i u najudaljenije dijelove Zemlje što ukazuje da predstavlja daleko veći problem plastičnog onečišćenja nego što smo dosad mislili“, navodi se u priopćenju izjava glavnog autora studije dr. Dušana Materića s Instituta za istraživanje mora i atmosfere Utrecht (IMAU).
Podsjetimo, mikroplastikom se smatraju svi polimerni materijali čija se veličina kreće između 1 μm i 5 mm, dok se plastične čestice manje od 1 μm klasificiraju kao nanoplastika. Njihova mala veličina znači da ih je još teže proučavati od mikroplastike, a k tome mogu biti još opasnije.
„Nanoplastika ima još veća toksikološka svojstva i zbog toga je ovo otkriće vrlo važno“, kazao je dr. Dušan Materić.
Dr. Materić i njegov tim istraživača sa sveučilišta u Utrechtu i Kopenhagenu te sveučilišta Université Libre de Bruxelles koristili su nove metode za mjerenje onečišćenja nanoplastikom u uzorcima leda s Grenlanda i Antarktike. Uzorkovali su ledenu jezgru duboku 14 metara iz Grenlandskog ledenog pokrova i morski led iz istraživačke postaje McMurdo Sound na Antarktici te otkrili da se u grenlandskom ledu u prosjeku nalazi 13,2 nanograma po mililitru (ng/mL) nanoplastike. U antarktičkom ledu otkrivene su još veće količine - u prosjeku 52,3 nanograma po mililitru (ng/mL).
Međutim, znanstvenike je od same količine još više iznenadila činjenica koliko dugo je otkrivena nanoplastika tamo prisutna.
„U jezgri Grenlandskog ledenog pokrova smo pronašli onečišćenje nanoplastikom koje se događa još od 1960-ih. Dakle, organizmi u toj regiji, a vjerojatno i u cijelom svijetu, izloženi su štetnom djelovanju ovih sitnih čestica plastike joj duže nego što smo dosad mislili“, izjavio je dr. Materić.
- Izvor: Environmental Research
Istraživači su također promatrali vrste plastike prisutne u uzorcima. Tako je polovicu grenlandske nanoplastike činio polietilen (PE), vrsta plastike koja se, primjerice, koristi za izradu plastičnih vrećica i ambalaže. Četvrtina je nastala od guma, a petina se odnosila na polietilen tereftalat (PET), koji se koristi za izradu odjeće i boca. Na Antarktiku pak nisu pronađene čestice guma, a polovicu pronađene nanoplastike činili su polietilen i polipropilen (PP), koji se koristi u ambalaži za hranu. Istraživači pretpostavljaju kako su ove sitne čestice plastike na Grenland donesene vjetrovima, dok su ih na Antarktiku najvjerojatnije donijele oceanske struje.
„Jasno je da su potrebne daljnje studije kako bismo otkrili, ali i ograničili izvore plastičnog onečišćenja u polarnim područjima“, zaključio je dr. Dušan Materić.
S.F. / Ekovjesnik