Vezuv će ponovno eruptirati, ali tek za nekoliko stotina godina
Aktivnost vulkana nadgleda se 24 sata dnevno, a postoji i plan evakuacije šireg područja Napulja
Do sljedeće katastrofalne erupcije Vezuva, poput one iz 1944. godine, moglo bi proći još nekoliko stotina godina, otkriva nova studija znanstvenika sa Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju (ETH Zürich).
Smješten u neposrednoj blizini Napulja, Vezuv je posljednji put silovito eruptirao u ožujku 1944. godine pred kraj Drugog svjetskog rata. Osim što se smatra jednim od najopasnijih vulkana u svijetu, okolica Vezuva je i najgušće naseljeno vulkansko područje u kojem živi čak tri milijuna ljudi, od kojih njih 600.000 u najugroženijoj zoni. Iako su tijekom posljednja dva tisućljeća zabilježene brojne erupcije, ni jedna od njih nije bila tako velika i razorna kao ona koja je 79. godine nove ere uništila Pompeje, Herkulanej i još nekoliko antičkih gradova i naselja.
Istraživački tim švicarskih znanstvenika htio je otkriti može li se u doglednoj budućnosti očekivati događaj sličnih razmjera te je predvođen Jörnom-Frederikom Wotzlawom i Olivierom Bachmannom sa Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju (ETH Zürich) detaljno proučavao četiri najveće erupcije Vezuva u posljednjih 10.000 godina. Njihova studija nedavno je objavljena u časopisu Science Advances.
- Okolica Vezuva je najgušće naseljeno vulkansko područje u kojem živi čak tri milijuna ljudi. / Pixabay
Četiri proučavane erupcije uključuju erupciju Avellina (Pomici di Avellino), koja se dogodila prije 3950 godina i smatra se „najgorim mogućim scenarijem“ za buduće erupcije, i najpoznatiju erupciju iz 79. godine nove ere koju je dokumentirao rimski pisac Plinije Mlađi pa se sve erupcije ovog tipa nazivaju „plinijanskim“ erupcijama. Nadalje, proučavali su i erupciju Mercato (Pomici di Mercato) koja se dogodila prije 8890 godina, kao i onu iz 472. godine nove ere – najmanju od sve četiri, ali još uvijek dovoljno snažnu i veličinom sličnu nedavnoj erupciji Tonge. Kako je tada zabilježeno, pepeo je padao čak i u preko tisuću kilometara udaljenom Carigradu.
Određivanje starosti kristalizacije granata
Istraživači su utvrđivali starost minerala granata prisutnih u vulkanskim naslagama kako bi otkrili koliko su dugo bili pohranjeni u komori magme prije izbacivanja iz vulkana. Obično se u tu svrhu koriste cirkoni koji se pronalaze u mnogim magmatskim stijenama, no magma s Vezuva je previše alkalna da bi kristalizirala cirkone, ali je zato bogata granatom.
Kako bi utvrdili starost granata istraživači su koristili radioaktivne elemente uran i torij te su uz omjer izotopa urana-238 i torija-230 odredili starost kristalizacije minerala. Svi granati korišteni za ovu studiju potječu od materijala koji su istraživači sa Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju prikupili na licu mjesta uz pomoć kolega sa Sveučilišta u Milanu i Sveučilišta u Bariju. U tu svrhu tražili su odgovarajuća mjesta na kojima su vulkanske naslage iz četiri navedene erupcije izložene na površini i dostupne za uzorkovanje.
Određivanjem starosti kristalizacije minerala, istraživači su za dva pretpovijesna događaja utvrdili da je fonolit, kako stručnjaci nazivaju „diferenciranu“ magmu koja nastaje u eksplozivnijim erupcijama, u komori boravio oko 5000 godina, dok je prije erupcija 79. i 472. godine bio pohranjen oko 1000 godina.
Ispod vulkana se nalazi nekoliko komora magme povezanih sustavom cijevi. Gornja komora, koja je kritična za erupcije, ispunjava se magmom iz jedne od donjih komora u prilično kratkom vremenu. U ovom hladnijem okruženju, magma se hladi i kristalizira, a proces magmatske diferencijacije dovodi do kemijskih promjena preostalih talina. U određenom trenutku, vjerojatno u relativno pravilnim intervalima, „mafična“ magma teče u gornju komoru iz veće dubine što dovodi do porasta tlaka unutar komore te fonolit može natjerati prema gore, potencijalno sve do površine vulkana, čime započinje erupcija.
Istraživači su zaključili kako je ispod Vezuva tijekom zadnjih 10.000 godina rezervoar fonolita gotovo uvijek postojao, no postavlja se pitanje može li i danas potaknuti opasnu erupciju poput one prije 3950 godina ili pak one iz 79. godine nove ere koja se smatra najvećom erupcijom vulkana u povijesti čovječanstva.
Nakupljanje magme ipak je malo vjerojatno
Seizmička istraživanja pokazuju da na dubini od oko šest do osam kilometara ispod Vezuva doista postoji rezervoar, no pomoću seizmičke tehnologije ipak se ne može utvrditi sastav magme koju sadrži. Budući da Vezuv od 1631. godine proizvodi uglavnom „mafičnu“ magmu, istraživači vjeruju da je malo vjerojatno da se u vulkanu trenutno akumulira fonolit.
„Posljednja velika erupcija dogodila se 1944., prije gotovo 80 godina, što bi mogao biti početak dugotrajnog razdoblja mirovanja tijekom kojeg se može akumulirati diferencirana magma. Opasna erupcija, koja bi se mogla usporediti s onom iz 79. godine nove ere, vjerojatno zahtijeva mnogo duže razdoblje mirovanja“, kaže glavni autor studije Jörn-Frederik Wotzlaw.
- Pogled na Vezuv iz Napulja / Francesco Baerhard - Unsplash
Ako bi vulkan u nadolazećim desetljećima pretežno izbacivao „mafičnu“ magmu, to bi moglo ukazivati na činjenicu da magma otkrivena seizmičkim istraživanjima nije sastavljena od fonolita te da trenutno nije prisutna ispod Vezuva.
„Zbog toga zaključujemo kako je vjerojatnije da će se velika, eksplozivna erupcija Vezuva dogoditi tek nakon razdoblja mirovanja koje ipak traje stoljećima“, kaže Olivier Bachmann.
„Manje, ali još uvijek vrlo opasne erupcije poput one iz 1944. ili čak one iz 1631. godine mogu se dogoditi nakon kraćih razdoblja mirovanja vulkana. Točno predviđanje veličine i siline vulkanskih erupcija za sada nije moguće. Međutim, ponovno buđenje rezervoara magme ispod vulkana sada možemo otkriti konstantnim praćenjem njegove aktivnosti“, dodaje Wotzlaw.
Kako bi se izbjegla neugodna iznenađenja, Vezuv se zajedno s još opasnijim vulkanom Flegrejska polja (tal. Campi Flegrei), koji se sa svoja 24 kratera nalazi zapadno od Napulja (zadnja erupcija 1538. godine), nadgleda 24 sata dnevno. Tako talijanski Nacionalni institut za geofiziku i vulkanologiju (Istituto Nazionale di Geofisica e Vulcanologia – INGV) mjeri svaki potres oko vulkana, analizira plinove emitirane iz fumarola i promatra deformacije tla, što su pokazatelji podzemnih aktivnosti. Također, u slučaju potvrde neizbježne erupcije vulkana, postoji i plan prema kojem bi se izvršila evakuacija šireg područja Napulja. Srećom, to očito neće biti potrebno još nekoliko stotina godina.
S.F. / Ekovjesnik