Znate li kolika je ekološka cijena jednog para traperica?
Modna industrija ubija naše rijeke
"Dotjerivanje" izgleda traperica zbog korištenja raznih kemikalija ima značajan negativan utjecaj, kako na okoliš, tako i na tekstilne radnike. Postoje ipak dva svjetska proizvođača traperica koji su razvili nove i ekološki održive tehnologije.
Amerikanci toliko vole svoje traperice da prosječni američki potrošač kupi čak četiri para traperica godišnje. U kineskoj provinciji Xintang, središtu proizvodnje traperica, godišnje ih se proizvede čak 300 milijuna! Jednako zapanjujuća je činjenica da se pri procesu bojanja jednog para traperica potroše velike količine smjese toksičnih kemikalija i ogromne količine vode što rezultira ekološkim onečišćenjem rijeka, ekosustava i ljudskih zajednica Kine, Bangladeša i Indije. Tema je to novog dokumentarnog filma pod nazivom The RiverBlue: Can Fashion Save the Planet?.
Procjenjuje se da je 70 posto azijskih rijeka i jezera onečišćeno s 2,5 milijardi galona otpadne vode iz ukupne tekstilne industrije kontinenta. U filmu su prikazani prizori ispuštanja tamnih obojenih otpadnih voda u prirodne prijemnike i površinskih izlijeva iz postrojenja za bojanje materijala, dok kadar znanstvenika i okolišnih eksperata detaljno govori o krizi javnog zdravlja koja je, u velikoj mjeri, rezultat nereguliranog proizvodnog procesa.
Film The RiverBlue je nastao suradnjom dva nagrađivana dokumentarista Davida McIlvridea i Rogera Williamsa te u produkciji Lise Mazzotta, a osvojio je 13 nagrada diljem svijeta, uključujući i nagradu Best Documentary at Raindance u Londonu. Također, na Dan svjetskih voda 22. ožujka ove godine, autorima će se uručiti i nagrada Green Drop Award filmskog festivala Filmambiente.
Mark Angelo (lijevo) i Roger Williams (desno) na rijeci uništenoj toksičnim kemikalijama iz tvornica traperica i kožarskih proizvoda. / Foto: RiverBlue
U tri godine snimanja, film prati Marka Angeloa, svjetski poznatog zagovornika očuvanja riječnih ekosustava, dok vesla rijekama uništenim kemijskim otpadom te lokalne zajednice čiji život ovisi o tim rijekama. Te zajednice pate od visoke učestalosti pojave raka, želučanih, kožnih i ostalih srodnih problema koji pogađaju, kako radnike tvornica, tako i ostale stanovnike.
Kemikalije u vašim trapericama
Što čini proces proizvodnje traperica toliko opasnim za ljude i planet? Uzmite u obzir samo jednu od najpopularnijih vrsta traperica danas - engl. distressed jeans. Da bi se dobio taj „iznošeni“ izgled, materijal se podvrgava kemijski intenzivnim pranjima.
Članovi ekološke skupine Greenpeace ispitali su ispuštene otpadne tokove u blizini postrojenja za bojanje i završne procese obrade u azijskim gradovima koji su središta proizvodnje trapera. Pronađeno je pet teških metala (kadmij, krom, živa, olovo i bakar) u 17 od ukupno 21 ispitanog uzorka vode i sedimenta uzetih širom pokrajine Xintang, jedne od istaknutih lokacija projekta. Također, u Kini su dokazali prisustvo mangana u rijekama, koji može biti povezan s raznim oštećenjima mozga.
Kemikalije korištene u procesu i ispuštene u okoliš ne zadržavaju se na jednom mjestu. One također mogu prodrijeti u ostale oceane, atmosferu i hranidbeni lanac te se mogu akumulirati na mjestima daleko od njihovog izvora.
Gdje je potrebna promjena?
Pitanje koje ovaj dokumentarni film postavlja gledateljima glasi: Zanemaruju li korporacije markirane odjeće okoliš u svom naumu postizanja brže i veće proizvodnje odjeće kako bi je učinili dostupnijom i jeftinijom za potrošače? „Niska cijena odjeće ima visoku cijenu vezanu za onečišćenje okoliša i javno zdravlje ljudi“, objašnjava Mark Angelo. Do promjene može doći kroz inovacije i obrazovanje potrošača.
Redatelj David McIlvride bio je odlučan u pronalaženju robnih marki traperica koje ne štete okolišu. Pronašao je i začetnika distressed traperica, francuskog dizajnera François Girbauda, koji je prije deset godina uveo istoimeno kameno pranje traperica.
„Trebalo nam je 40 godina da shvatimo što smo napravili i da to nikako nije u redu“, rekao je François Girbaud o korištenju permanganata u 1970-ima. „Da ljudi znaju da prskanje traperica permanganatom u svrhu postizanja kiselo-ispranog izgleda ubija osobu koja ih prska, bi li i dalje htjeli traperice takvog izgleda? Mislim da kupac nije svjestan što se događa u inozemstvu prilikom njihove izrade. Moramo promijeniti proces proizvodnje traperica i brendovi moraju biti spremni na ulaganja jer u suprotnome uništavamo planet“, dodaje Girbaud.
Novom tehnologijom do boljeg i ekološki prihvatljivijeg denima
Jeanologia traperice / Foto: Jeanologia
Španjolska kompanija Jeanologia izblijedljeli izgled distress traperica dobiva pomoću lasera (svjetlosti i zraka) te je maksimalno smanjila količinu potrebne vode u procesu i to, bitno je naglasiti, bez povećanja troškova. Trenuto se smatraju vodećim inovatorom industrije traperica.
Nakon putovanja u Kinu sredinom 90-ih godina, Alex Penadés i drugi članovi kompanije Jeanologia poželjeli su promijeniti način svog poslovanja. U to vrijeme, tvrtka je bila zadužena za konzultacije vezane za pranje traperica te za završna istraživanja i traženja novih industrijskih rješenja tog procesa.
„Kada smo vidjeli onečišćenje rijeka i radnike izložene opasnim kemikalijama, znali smo da moramo uvesti inovacije“, rekao je Alex Penadés.
Jeanologia sada radi na razvoju tehnologije za završne procese obrade traperica u kojima dobivaju svoj specifični, „iznošeni“ izgled. „Počeli smo tražiti načine za održiviju proizvodnju odjevnih predmeta. Od samog početka smo bojali odjeću uz korištenje vode, no suočili smo se sa stvarnošću da, iako se to tako radi u svijetu masovne potrošnje, nije ekološki ni ekonomski održivo“, objašnjava Penadés.
Španjolska kompanija počela je raditi s Girbaudom 2003. godine, a suradnja još uvijek traje. Zajedno su razvili nekoliko tehnologija koje koriste svjetlo i zrak za postizanje završnog izgleda traperica, koristeći pritom male količine vode, bez ikakvih kemikalija. „U početku nisu izgledale lijepo, a za dizajnere je izgled materijala najvažniji“, rekao je Girbaud referirajući se na svoje prve prototipe još davne 1996. godine.
„Bilo je potrebno neko vrijeme da se u industrijskim završnim procesima napravi taj pomak“, navodi Penadés koji surađuje s brendovima poput, između ostalih, Levi Strauss, V. F. Corp (proizvođači Leeja i Wranglera), PVH Corp. (Calvin Klein, Tommy Hilfiger), Inditex (Zara), H&M, Uniqlo i Marks & Spencer. Tako se danas izlizan i istrošen izgled traperica može dobiti korištenjem laserske tehnologije umjesto pjeskarenjem ili ručnim brušenjem što može biti smrtonosno i/ili štetno za radnike i okoliš.
Foto: RiverBlue
Jeanologia je 2005. godine započela s tretiranjem traperica ozonom (G2 tretmani), čime se izbjeljivanje boje denima postiglo bez korištenja kemikalija kao što su izbjeljivači ili hipoklorit. Godine 2011. kompanija je predstavila e-Flow tehnologiju koja koristi zrak (nanomjehuriće) umjesto vode za bojanje traperica te ih čini mekima i otpornima na gužvanje. Jeanologia također širi proizvodnju i drugih materijala, radeći na tehnologijama za pletiva, vunu, pamuk i razne mješavine materijala.
S ovim inovacijama, prosječni zahtjevi za vodom pri završnim procesima obrade jednog para traperica smanjili su se s prethodnih 300 litara na samo jednu čašu vode.
„Tehnologija zahtjeva visoka kapitalna ulaganja“, navodi Penadés. Ovisno o modelu poslovanja, za kapitalna ulaganja odgovorni su objekti za bojanje i završnu obradu ili brendovi. „Na početku smo se osjećali kao da propovijedamo u pustinji“, dodaje Penadés, „Svima je ugodno raditi stvari na isti način kao i prije, bez većih promjena. Zašto bi netko mijenjao svoje metode proizvodnje ako one dobro funkcioniraju?“
Jeanologia je razvila softver za praćenje utjecaja na okoliš koji mjeri ekološki otisak procesa svakog stila i brenda te tako otkrivaju mane pojedinih procesa te načine na koje ih mogu poboljšati. Bitno je naglasiti kako je promjena u načinu proizvodnje vidljiva. Prije tri godine, oko 16 posto traperica u svijetu proizvedeno je na održiv način koji je ovdje naveden. A danas je čak 35 posto proizvodnje traperica ekološki održivo. „Godišnja svjetska proizvodnja traperica je oko šest milijardi pari, što znači da su sada na održivi način proizvedene dvije milijarde traperica“, dodaje Penadés.
Inovacija kroz znanost
Italdenim proizvodi traperice na ekološki održiv način / Foto: Italdenim
Tijekom snimanja dokumentarnog filma, većina proizvođača traperica nije dopustila snimateljima ulaz u njihove objekte. Italdenim, jedan od tri talijanska proizvođača traperica, ipak je odobrio snimanje u svojim pogonima. Predsjednik Luigi Caccia bavio se proizvodnjom traperica više od 40 godina kada je shvatio da rijeke umiru i da radnici obolijevaju od utjecaja kemikalija kojima su bili izloženi. Tako je 2014. godine nastojao osmisliti čišći proces bojanja trapera. Njegova je kompanija prva investirala u stroj, jedini te vrste u svijetu, koji radi boju za njihov traper ne koristeći vodu, već indigo boju i elektro-kemikalije (CO2 i O2).
Sljedeći korak bilo je pronalaženje kompanije koja koristi kitozan, koji se dobiva iz otpada prehrambene industrije (to je prirodni derivat hitina koji je glavni sastojak egzoskeleta člankonožaca-škampi i rakova) te su ga primjenili na predivima nakon njihovog bojanja.
Kitozan stvara ljusku koja štiti boju tako da se ona neće isprati, a također je potrebno manje boje za bojanje denima. Ovaj novi proces štedi kemikalije, vodu i energiju, a sam kitozan je biorazgradiv.
Nadalje, kako se u procesu ne koriste kemikalije, ovako obojena tkanina ne utječe na kožne probleme.
„Vaša koža apsorbira 65 posto onoga što na nju stavite, bilo to dobro ili loše. Uvodimo kemikalije u našu kožu putem hrane koju jedemo, okoliša u kojem živimo i odjeće koju nosimo. Možete birati želite li pušiti ili ne, no nitko vam neće reći da bi par traperica koji nosite mogao biti štetan za vaše tijelo“, rekao je Caccia.
Troškovi proizvodnje ekološki održivijih traperica
Italdenim prodaje svoje traperice robnim markama diljem svijeta (30 do 40 različitih brendova) uključujući Joe's Jeans i Mother Jeans u SAD-u. „Bitno je pronaći riješenja koja ne povećavaju cijenu tkanine kako bi ona i dalje bila dostupna svima. Ako neki brend želi kupiti održivi denim, on bi trebao koštati jednako kao i alternativa. Proizvođači bi trebali biti u stanju to i omogućiti, u protivnom trebali bi pronaći novi posao", tvrdi Caccia.
Penadés kaže kako brendovi mogu birati koji materijal žele koristiti, onaj dobiven na tradicionalan ili na održivi način. „Voda i energija tradicionalne proizvodnje su skupe, jednako kao i sanacija tako nastalog onečišćenja. Danas, uključujući kapitalno ulaganje, možete proizvesti isti proizvod po istoj cijeni drugim načinom proizvodnje. Brendovi to mogu i moraju jer im je bitno zadovoljiti zahtjeve ekološki sve svjesnijih potrošača. Također, kupci moraju znati kakav je njihov utjecaj na okoliš što se njihovog dijela potrošnje tiče. Svi smo suodgovorni!", objasnio je Penadés.
Suvremeni se potrošači sve više raspituju otkud dolaze odjevni predmeti koje kupuju, na koji su način izrađeni, proizvode li se prisilnim dječjim radom, ugrožava li njihova proizvodnja okoliš i dr. Očito je i da proizvođači u utrci za profitom moraju promijeniti svoj način razmišljanja. Vi imate moć da ih na to prisilite!
Barbara Kalebić / Ekovjesnik