Na emisije stakleničkih plinova utječe i meso koje jedete
Amerikanci pretjeranim konzumiranjem govedine osjetno povećavaju emisije stakleničkih plinova
Posljednje istraživanje je pokazalo kako 20 % Amerikanaca svakodnevnim konzumiranjem govedine uzrokuju oslobađanje velikih količina plinova u atmosferu koji utječu na ubrzavanje globalnog zatopljenja. Rješenje ovog problema leži u promjeni prehrambenih navika, kako američke, tako i svjetske populacije, no tu promjenu ćemo još neko vrijeme morati pričekati.
Iznenađujući utjecaj prehrane na globalno zatopljenje
Kako bi procijenili utjecaj američkih prehrambenih navika na emisije stakleničkih plinova, istraživači su osmislili bazu podataka koja procjenjuje koliki utjecaj proizvodnja više od 300 različitih namirnica ima na okoliš. Zatim su usporedili svoju bazu podataka s rezultatima jednodnevne ankete o prehrani koja uključuje više od 16.000 odraslih građana SAD-a.
Rangirali su vrstu prehrane prema njihovoj povezanosti s emisijama stakleničkih plinova prilikom njihove proizvodnje, od one koja uzrokuje najmanje emisija prema onima s višim emisijama te su ih podijelili u pet jednakih grupa. Istraživači su otkrili da je 20 posto američke prehrane s najvišim ugljičnim otiskom odgovorno za 46 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova povezanih s vrstom prehrane.
Grupe s najvećim utjecajem odgovorne su za otprilike osam puta više emisija stakleničkih plinova od onih s nižim utjecajem. Prema istraživanju, emisijske razlike od 72 posto između viših i nižih grupa prepisuju se konzumaciji govedine.
„Najviše me iznenadilo koliko zapravo prehrana ima velik utjecaj na globalno zatopljenje“, navodi Martin Heller, istraživač sa Sveučilišta u Michiganu i glavni autor članka objavljenog u časopisu Environmental Research Letters.
20 posto američke prehrane s najvišim ugljičnim otiskom odgovorno je za 46 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova (Martin Heller)
Manje kalorija i manje hrane životinjskog porijekla
Istraživanje se zasniva na emisijama stakleničkih plinova povezanih samo s procesom proizvodnje hrane. Emisije vezane uz obradu, pakiranje, distribuciju, hlađenje i kuhanje iste nisu bile dio istraživanja, no, prema Helleru, to bi svakako povećalo emisije stakleničkih plinova za 30 ili više posto.
„Ako bismo više kontrolirali našu prehranu – tako što bismo konzumirali manje kalorija i manje hrane životinjskog podrijetla, mogli bismo značajno smanjiti emisije stakleničkih plinova u Sjedinjenim Američkim Državama. Ta je promjena dostupna svima, budući da svi svakodnevno odlučujemo što jedemo“, dodaje Heller.
Ako Amerikanci, čija prehrana spada u grupu s višim utjecajem na emisije, prijeđu na prosječni utjecaj – manjim konzumiranjem sveukupnih kalorija i izbjegavanjem mesa, emisije stakleničkih plinova u jednom danu smanjile bi se u jednakoj količini kao i smanjenjem prijeđenog puta putničkim vozilima za 661 milijun milja!
Ta hipotetska promjena prehrane, ako se primjenjuje svaki dan cijele godine i kombinira s jednakim promjenama u domaćoj proizvodnji hrane, ostvarila bi 10 posto manje emisija koje su SAD-u potrebne za zadovoljavanje ciljeva postavljenih Pariškim sporazumom.
Krive su krave
Foto: Creative Commons / Pixabay
U SAD-u 2010. godine proizvodnja hrane bila je odgovorna za otprilike osam posto emisija stakleničkih plinova na nacionalnoj razini. Hrana životinjskog podrijetla uglavnom uzrokuje više emisija stakleničkih plinova po kilogramu proizvoda od hrane biljnog podrijetla. Proizvodnja goveđih i kravljih proizvoda vezana je uz osobito visoke razine emisije.
Na primjer, krave ne pretvaraju biljnu hranu koju jedu u mišić ili mlijeko te zbog toga moraju jesti puno više hrane kako bi bile produktivan izvor mesa i mlijeka. Uzgoj takve hrane često uključuje uporabu gnojiva i drugih tvari proizvedenih kroz energetski intenzivne procese. Uz sve to, potrebno je i gorivo za poljoprivrednu opremu.
No tu priči nije kraj. Biološkim procesima probave u kravljem tijelu nastaje velika količina metana koju krave u okoliš ispuštaju podrigivanjem te s probavnim plinovima, a njihov izmet također sadrži ovaj moćan staklenički plin.
„Prijašnja istraživanja povezana s prehranom i emisijama stakleničkih plinova uglavnom su bila usredotočena na prosječnu prehranu u spomenutoj zemlji. Ovo istraživanje je prvo u SAD-u koje uz pojedinačne prehrambene navike promatra prehranu na uzorku tisuća Amerikanaca“, objasnio je Diego Rose, glavni istražitelj na projektu i profesor prehrane i prehrambene sigurnosti na Sveučilišnoj školi narodnog zdravlja i tropske medicine Sveučilišta Tulane u New Orleansu.
Povezujući svoju bazu podataka o utjecajima pojedinačnih prehrana na okoliš u anketi Nacionalnog istraživanja o zdravoj prehrani, istraživači su lako mogli procijeniti raspodjelu utjecaja vezanih uz prehranu na čitavoj američkoj populaciji.
U istraživanju se saznalo da su Amerikanci, čija prehrana spada u grupu s višim utjecajem na emisije, na određen dan konzumirali dvostruko više kalorija ili 2,984 naspram 1,323 od onih 20 posto Amerikanaca u grupi s najnižim utjecajem na emisije stakleničkih plinova. No čak i onda kad je istraživanje pokazalo da je količina kalorija usklađena po grupama, grupa s najvećim utjecajem bila je odgovorna za čak pet puta više emisija od ostalih.
Meso je činilo 70 posto hrane povezane s emisijom stakleničkih plinova u grupi s najvećim utjecajem na okoliš i samo 27 posto u grupi s najmanjim utjecajem na emisije stakleničkih plinova.
Ana-Maria Pokos / Ekovjesnik
>>> Pročitajte još >>> Ove godine postanite borac protiv bacanja hrane (jer za to nikada nije kasno!)