HUP Pčelinjak: „Udruga Prijatelji životinja ili udruga za samopromociju?“
Tko je protiv suživota s medonosnim pčelama?
Nakon što je odbijen prijedlog koji su Skupštini Grada Zagreba uputili HUP Pčelinjak i zastupnik Renato Petek, Prijatelji životinja pozdravili su daljnju zabranu urbanog pčelarstva u Zagrebu i sprječavanje „pokušaja ugroze“ solitarnih pčela i drugih divljih oprašivača. Ističu kako je prijedlog opravdano odbijen jer „urbano pčelarstvo može dodatno ugroziti ionako siromašnu bioraznolikost te divlje pčele“.
Nakon što smo objavili reakciju Udruge pčelara i građana Pčelarstvo online koja je široj javnosti htjela pojasniti „misterij“ urbanog pčelarstva, u nastavku u cijelosti prenosimo priopćenje Dražena Jermana, predsjednika Hrvatske udruge pčelara Pčelinjak:
„HUP Pčelinjak je u suradnji s zastupnikom Gradske Skupštine Grada Zagreba Renatom Petekom u proceduru uputila prijedlog za dozvolu urbanog pčelarstva. Prijedlog je odbijen. Nakon odbijanja čitam izjave oduševljenja po raznim portalima, a od strane Udruge Prijatelj životinja koji svesrdno pozdravljaju ovu odluku.
OK, imaju na to pravo, ali... Čitam njihove izjave i ne vjerujem koliko neznanje kod njih vlada pa čak bih mogao reći da je izrečena i velika količina laži, ne znam da li iz neznanja ili namjerno.
Idemo redom. Prvo ću prenijeti par komentara koje sam dobio nakon čitanja njihovih izjava:
Tko su ti Prijatelji životinja? Koje divlje pčele zastupaju? Zagreb je na karti najzelenijih gradova pa onda na koje monokulture se pozivaju. Zagreb s takvim prijateljima može biti i dalje samo provincija.
Mislim da nebum zdurala da dotičnom gospodinu ne pošaljem neku porukicu uz sliku hotela za „divlje“ pčele i košnice na Lukinom pčelinjaku. Čitajući obrazloženja Prijatelja životinja nisam bila sigurna da li da se smijem ili plačem na toliku količinu gluposti koje, ne samo da nemaju veze s znanošću, nego i zdravim razumom. Jadni naš Zagreb na koju je elitu spao.
Ma problem je u nesposobnosti ovih koji su se uhljebili, i sad ih gledamo kako se sramote u svom neznanju. A mi sad kao očekujemo nešto da naprave za nas. Njima je u interesu samo održavati stanje kakvo je sad, jer da bi nešto promijenili trebalo bi raditi, preuzeti odgovornost i donositi odluke. A njima je super ovako, ništa se ne radi plaća ide.
Onda idemo dalje. Kao laž ističem izjavu da nas zanimaju samo medonosne pčele, a da o solitarnim pčelama i ostalim oprašivačima ne vodimo brigu. Vrlo zanimljivo ako uzmemo u obzir da u Pčelarskoj školi, koje smo i mi jedan od organizatora, imamo posebnu cjelinu o solitarnim pčelama i ostalim oprašivačima. Nadalje, članica naše HUP Pčelinjak je između ostalih i Školska zadruga OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba koja djeluje pod imenom Pčelinja školica. Djecu smo proljetos vodili na Zadarsko sveučilište na Festival znanosti gdje smo, gle čuda, radili nastambe za solitarne pčele i učili o istima. Iz objava Prijatelja životinja vidi se opće neznanje i po ovom pitanju. Pričaju o problemu bioraznolikosti te da zbog toga nestaju solitarne pčele što svakako nema veze sa istinom. Solitarne pčele nestaju između ostalog i zbog modernih načina gradnje. Kao što znamo više se ne upotrebljava trstika koja je njihovo stanište. Pozivaju na kupnju hotela za kukce, a ne znaju da to što kupimo baš i nije prikladno za solitarne pčele. Osim navedenog solitarne pčele također napadaju razne bolesti te postoje postupci kako to prevenirati. Ukoliko su voljni naučiti organizirati ćemo predavanje za njih kod kolege koji se bavi isključivo solitarnim pčelama.
Idemo dalje. Našu medonosnu pčelu također napadaju razne bolesti. Imamo pčele koje slobodno žive bez nadzora u Gradu Zagrebu i svake se godine nekontrolirano roje. Ovdje ću samo napomenuti da kao voditelj Gradske Pčelarske Službe imam relevantne podatke da se u zadnje dvije godine broj rojeva prepolovio. Treba li nas to brinuti?
Kad smo već kod rojenja onda ćemo koju riječ i o tome. Pčele, kao i sva druga živa bića, imaju razvijen nagon za razmnožavanjem. To je nagon za opstankom. Pčele koje bez nadzora žive u Gradu Zagrebu, a prema našim procjenama samo u užem centru živi oko 500 zajednica, nekontrolirano se roje te tako predstavljaju ugrozu za građane Grada Zagreba. Možete vidjeti interaktivnu kartu rojenja, koja se još dopunjuje, na https://www.pcelinjak.hr/index.php/zbrinjavanje-rojeva-zagreb, za sada je obuhvaćeno samo zadnjih godinu i pol.
Udruga HUP Pčelinjak već duži niz godina provodi različite programe vezane uz pčelarstvo, a oni su posebno važni za osobe s invaliditetom i posebnim potrebama te psihičkim poteškoćama jer im predstavljaju jedan oblik terapije. / Pixabay
Inače, mi pčelari, zlostavljači i izrabljivači pčela, naše pčele ne kastriramo i ne steriliziramo, u stvari je to i nemoguće, kao neki svoje kućne ljubimce. Mi pčelari, zlostavljači i izrabljivači pčela, to sprječavamo tehnologijom pčelarenja, odnosno razrojavamo pčele u kontroliranim uvjetima. Što je humanije?
Mi pčelari, zlostavljači i izrabljivači pčela, u bespašnom razdoblju koje je sve češće uslijed klimatskih promjena, hranimo naše pčelice, vodimo brigu o njihovom zdravlju itd. Navest ću samo primjer kolege pčelara koji je došao na svoj pčelinjak i kad je vidio da mu je puno zajednica umrlo – da umrlo jer jedino pčela od svih životinja ima pravo umirati, na mjestu umro, srce nije izdržalo tu tugu. Inače, pokojni kolega Jarni o kojem pričam je bio jedan od aktivnijih članova pčelarskog dežurstva koje uklanja rojeve iz Grada Zagreba na neinvazivan način te mu je zbog njegovih aktivnosti i sam pokojni gradonačelnik Bandić došao na sahranu. Toliko mi volimo pčele.
Od 3-4 košnice, koliko bi bilo dozvoljeno držati u sklopu urbanog pčelarstva sigurno nitko osobno neće imati financijske koristi već samo veliki trošak. Imamo primjere koliko držanje par košnica pomaže ljudima kao terapija. Nije zanemarivo.
Predlažem svim zainteresiranim Prijateljima životinja da se jave, spremni smo argumentirano i činjenično razgovarati te ih educirati.
A moramo malo i o gradskim vlastima. Sjećam se, u predizbornoj kampanji, a i nakon izbora, sadašnji gradonačelnik g. Tomašević izjavljivao je kako je on gradonačelnik svih građana Grada Zagreba. HUP Pčelinjak je prije koju godinu proveo anketu među građanima Grada Zagreba, direktno, prilikom održavanja edukativnih predavanja za građane, gdje se govorilo o pčelama, ali i o solitarnim pčelama pa čak i o stršljenima i osama, te putem interneta. I, što kažu rezultati? REZULTATI KAŽU DA 80 % GRAĐANA GRADA ZAGREBA PODRŽAVA URBANO PČELARENJE. Sad pitam gradonačelnika g. Tomaševića -čiji je gradonačelnik, svih građana Grada Zagreba ili samo neke manjine?
Samo ću spomenuti da je i inače odnos gradskih vlasti prema našoj udruzi, ali i prema Gradskoj Pčelarskoj Službi u najmanju ruku maćehinski. Međutim, to je neka druga tema pa neka to ostane za drugu priliku.“
Priopćenje potpisuje Dražen Jerman, predsjednik HUP Pčelinjak.
- HUP Pčelinjak je priredilo interaktivnu kartu u koju unosi podatke s kojih mjesta skidamo rojeve pčela, dok su na drugoj karti obilježili lokacije uočenih pčelinjih zajednica.
Cilj je pčelinje zajednice staviti pod nadzor, a ne omasoviti pčelarstvo
Pokretanjem inicijative za regulaciju urbanog pčelarstva jasno je poručeno kako se želi omogućiti nadzor nad pčelinjim zajednicama u Zagrebu, s obzirom da samo u užem središtu grada obitava oko 500 njihovih zajednica. Kako je potvrdio predsjednik HUP Pčelinjak Dražen Jerman, pčele se pronalaze posvuda – u ventilacijskim otvorima, međustropnim konstrukcijama pa čak i u semaforima. Bez obzira je li držanje košnica s pčelama u Zagrebu dopušteno ili nije, pčele su tu i to bez ikakve kontrole i nadzora, a za njih nitko ne snosi odgovornost.
U Hrvatskoj udruzi pčelara Pčelinjak već duži niz godina ističu kako su voljni pomoći svojim znanjem i iskustvom, ne samo kako bi se omogućilo odgovorno postavljanje košnica, već i osigurala sigurnost građana. „To je vrlo važno za osobe koje su alergične na ubod pčele, koji u vrijeme rojenja pčela mogu znati gdje ih mogu očekivati tako i biti na oprezu. Upravo iz tog razloga, reguliranjem smještaja zajednica riješilo bi se i sigurnosno pitanje za takve osobe“, kazao je Jerman.
„Regulacijom urbanog pčelarstva postigla bi se i kvalitetnija briga o zdravlju pčela“, ističe Dražen Jerman te dodaje kao se neke pčelinje zajednice prepolove upravo zbog nebrige, bolesti i loših uvjeta. Također, u HUP-u Pčelinjak smatraju kako je vrlo važno ograničiti broj košnica kako ne bi došlo do prenapučenosti pčelama na cijelom ili određenom području grada. Smatraju i kako je potrebno odrediti pravila sigurnog smještaja košnica, kao i da se košnice ne mogu postavljati bez dozvole komunalnih službi. U provedbi svih navedenih aktivnosti, HUP Pčelinjak je spreman biti na raspolaganju, i to na volonterskoj osnovi.
Pixabay
Kontrola utjecaja pčela pod nadzorom na pčele bez nadzora
Kako se aktualna zagrebačka „zelena“ gradska vlast nije javno očitovala o daljnjoj zabrani urbanog pčelarstva u Zagrebu, a čiji su se čelnici za ovu inicijativu ranijih godina u opoziciji snažno zalagali, postavlja se pitanje jesu li argumenti Prijatelja životinja bili presudni za odbijanje prijedloga HUP-a Pčelinjak i zastupnika Renata Peteka i je li, nažalost, bilo najvažnije tko je taj prijedlog predložio.
Prijatelji životinja su pobjedonosno istaknuli kako je „dobro da uzgoj pčela u gradu Zagrebu ostaje zabranjen“ jer su „solitarne pčele i drugi divlji oprašivači spašeni od pokušaja ugroze“. Prema Prijateljima životinja, prijedlog je „potpuno opravdano i u korist divljih pčela i građana grada Zagreba odbijen“ jer „urbano pčelarstvo može dodatno ugroziti ionako siromašnu bioraznolikost te divlje pčele“.
Svatko tko prati dosadašnje aktivnosti aktualne gradske uprave složio bi se s tvrdnjom da je tijekom posljednje dvije godine potpuno izostalo provođenje mjera prilagodbe klimatskim promjenama, a posebice masovnijeg ozelenjavanja grada i poticanja kolektivne sadnje u suradnji s građanima, kako se to već duži niz godina radi u drugim europskim gradovima. Stoga stoji tvrdnja Prijatelja životinja da problem leži „u malom broju livada i cvijeća u gradovima, koji su glavni izvor hrane za pčele i druge oprašivače“. Međutim, glavni krivac za navedeni problem je Podružnica Zrinjevac koja osim neadekvatne brige o gradskim zelenim i parkovnim površinama te prekomjerne rezidbe stabala, nemilosrdno kosi gradske travnjake i livade. Unatoč praksi drugih europskih gradova koji sve veći broj površina namjenjuju sadnji raznolikih (i medonosnih) vrsta, potiču rast samoniklih trajnica te stvaraju staništa za kukce oprašivače – između ostalih, i pčele medarice i solitarne divlje pčele, to u Zagrebu ipak nije slučaj.
Primjerice, bečka gradska uprava aktivno se zalaže za zaštitu pčela, a s tim ciljem potiče i organsku poljoprivredu te u svim gradskim parkovima i na zelenim površinama (s oko 5.000 košnica) ostavlja divlje livade za ispašu gradskih pčela. Diljem grada sade se medonosni grmovi i cvijeće, a posljednjih godina sve se više ozelenjavaju fasade zgrada čime se svim pčelama osigurava dovoljno hrane. Također, građani se savjetuju kako mogu doprinijeti povećanju populacije pčela te se potiče sadnja medonosnog bilja na balkonima i u vrtovima.
Posljednjih godina objavljeno je nekoliko istraživanja koja su naglasila rizik masovnog uzgoja pčela medarica te njihovog utjecaja na solitarne divlje pčele i izvore hrane u zaštićenim prirodnim područjima. Pčelarstvo visoke gustoće svakako može predstavljati prijetnju divljim pčelama u pronalaženju nektara i peludi te izazvati natjecanje u traženju hrane, a također posljedično utjecati na smanjenje prinosa meda i održivost pčelinjih zajednica. Međutim, prema prijedlogu Hrvatske udruge pčelara Pčelinjak i zastupnika Renata Peteka traži se uvođenje nadzora nad pčelinjim zajednicama u Zagrebu, u čijem ih užem središtu bez nadzora već ima oko 500. Zar je netko očekivao da će se prihvaćanjem njihovog prijedloga Zagrepčanke i Zagrepčani masovno početi baviti pčelarstvom i držati košnice na svojim balkonima?
© Sophie Robichon / Ville de Paris
Kako se u Parizu potiče kolektivno urbano pčelarstvo?
Za razliku od „zelenog“ Zagreba, Pariz ima i svoj centar za očuvanje bioraznolikosti koji tijekom cijele godine organizira brojne aktivnosti, konferencije, radionice i vođenja za građan(k)e na kojima mogu otkrivati urbanu bioraznolikost. Osim brojnih zelenih krovova i vertikalnih vrtova, kao i sve većeg broja posađenih stabala i novih zelenih površina u gradskim ulicama, Pariz ima i svoj Mali pojas (Petite ceinture) kao jedinstveno utočište biološke raznolikosti nastalo uz nekadašnju željezničku prugu koja se prestala koristiti 1934. godine, i od tada je prepuštena bujanju divljeg života. Dijelovi stare željeznice postupno se otvaraju za javnost od 2007. godine, a staze duž ove stare željezničke pruge (u ukupnoj dužini od 32 km) sada predstavljaju pravi ekološki koridor i jedinstveno utočište biološke raznolikosti s više od 200 vrsta biljaka i 70 životinjskih vrsta. Iako su djelomično otvorene za javnost, njihova glavna svrha je očuvanje bogate flore i faune. Također, svi stanovnici Pariza kao vrtlari javnog prostora mogu sudjelovati u očuvanju bioraznolikosti i kukaca oprašivača, a zahvaljujući tome na javnim je površinama od 2015. godine posađeno više od 2000 stabala.
Tijekom proteklih nekoliko godina u francuskoj metropoli povećao se broj pčelinjaka te se procjenjuje da na području Pariza postoji oko 1500 košnica. Poznato je da medonosne pčele i divlji oprašivači – pa tako i solitarne divlje pčele, koriste iste izvore hrane, stoga u pariškoj gradskoj upravi upozoravaju da njihov suživot može biti koristan do određenog praga. Prema entomolozima, ovaj se prag teško može procijeniti jer kvantifikacija prirodnih resursa varira od godine do godine – ovisno o vremenskim uvjetima, kvaliteti jednogodišnjih nasada i sl. U pariškoj gradskoj upravi procjenjuju da je gustoća košnica u Parizu oko 15 košnica po km² pa se kao mjera predostrožnosti predlaže ograničenje njihovog broja.
Međutim, to ne znači da se građanima zabranjuje bavljenje pčelama. Dapače, svi zainteresirani savjetuju se na učlanjenje u pčelarske saveze i udruge te kolektivni uzgoj medonosnih pčela, čime se ograničava povećanje broja košnica, a pčelinje zajednice stavljaju pod nadzor. Sve košnice moraju se svake godine prijaviti nadležnim tijelima, a pojednostavljen je i omogućen online postupak odobravanja postavljanja košnica. Naravno, svaki pčelar odgovoran je za svoje košnice i pčelinje zajednice.
Kako bi promovirao prodaju meda proizvedenog na svom području, Grad Pariz je pokrenuo i posebnu oznaku „Miel de Paris“ („Pariški med“), koji omogućuje isticanje njegove visoke kvalitete i bolji plasman na tržištu. Osim toga, pariške inicijative za urbano pčelarstvo dovele su do pojave kolektivnih pčelinjaka čime je omogućena lakša proizvodnja meda i zajedničko korištenje pčelarske opreme.
Pixabay
Jesu li Prijatelji životinja poslali poruku na krivu adresu?
Primjere poticanja i regulacije urbanog pčelarstva imamo i u neposrednom susjedstvu. Beogradsko udruženje pčelara svojim Servisom urbane pčele stoji na raspolaganju svim građanima koji odgovorno žele drže košnice s pčelama, a često organizira i provodi edukacije o pčelarstvu.
Podsjetimo, Ujedinjeni narodi su 20. svibnja proglasili Svjetskim danom pčela s ciljem podizanja svijesti o značaju pčela i upoznavanja javnosti s alarmantnim smanjenjem njihovog broja. Ovu rezoluciju predložili su naši susjedi Slovenci jer je na taj dan 1734. godine rođen Anton Janša, pionir suvremenog pčelarstva i veliki poznavatelj pčela, a podržale su je sve članice EU-a i mnoge druge zemlje svijeta. Poznato je da je pčelarstvo slovenska nacionalna tradicija koja je obilježena i izdavanjem kovanice od dva eura povodom prvog Svjetskog dana pčela 2018. godine. Grad Ljubljana pčelama pomaže i promocijom urbanog vrtlarstva te građanima dijeli medonosne biljke koje mogu posaditi u svom vrtu i time stvoriti oazu pčelinje hrane u svom domu.
Jesu li Beč, Pariz, Ljubljana i drugi europski gradovi „zaostali“, a njihovi napori na očuvanju bioraznolikosti „promašeni“ i „neodrživi“? Prema Prijateljima životinja, „Zagreb treba biti moderan grad koji teži održivu razvoju i isto tako pozitivan primjer drugim hrvatskim gradovima kako očuvati bioraznolikost i njegovati suživot građana s pčelama i drugim divljim kukcima u gradu“. Sudeći po dosadašnjem, gotovo dvogodišnjem neprovođenju aktivnosti na očuvanju bioraznolikosti, zbog čega inicijative i udruge upućuju apel za konačno pokretanje nužnih aktivnosti ozelenjavanja grada i ubrzanje reforme brige za gradska stabla i zelenilo, Zagreb je u odnosu na druge europske gradove „zaostala“ provincija čija se „zelena“ gradska uprava dosad nije angažirala u rješavanju problema utjecaja klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti.
Istina, „u gradskim vrtovima i na drugim zelenim površinama treba povećati broj sadnica biljaka koje oprašivači vole, kao i povećati broj sadnica i zelenih površina općenito“, kako navode Prijatelji životinja. Zagrepčanke i Zagrepčani su od nove gradske uprave s pravom očekivali značajniju aktivnost sadnje drveća i medonosnog bilja, koja bi bila na dobrobit svih sadašnjih građana i budućih naraštaja, kao i pčela medarica, divljih pčela i drugih korisnih oprašivača. Tko je očekivao „zelenu revoluciju“, taj se, nažalost, gadno prevario.
S.F. / Ekovjesnik