Kurier | „Bez izravne veze sa Zagrebom: ÖBB povukao kočnicu za slučaj opasnosti“
„U vlaku duhova: Putovanje vlakom u Hrvatskoj oduvijek je bilo relativno skupo i zamorno. Sada više nema niti vlaka od Beča do Zagreba.“
Članak pod navedenim nazivom objavljen je u utorak 9. siječnja u austrijskom dnevniku Kurier. Izvještaj s putovanja vlakom iz Zagreba u Beč potpisuje Uwe Mauch, urednik Kuriera, autor brojnih reportaža i knjiga među kojima je i turistički vodič grada Zagreba i okolice.
„Zagrebački Glavni kolodvor, 7:07 sati: Kako to često biva, EC Croatia kasni u polasku. Hrvatski željezničari ovaj vlak, koji izgleda kao da vozi do najbližeg sela, sasvim ozbiljno i dalje nazivaju Eurocity.“
Tim je nimalo laskavim riječima Uwe Mauch započeo svoj članak naslovljen „Keine Direktverbindung nach Zagreb: Die ÖBB zogen die Notbremse“ („Bez izravne veze sa Zagrebom: ÖBB povukao kočnicu za slučaj opasnosti“), ali ni njegov nastavak čitatelje Kuriera sigurno neće potaknuti na planiranje putovanja vlakom u Zagreb. Iako će se izlaskom iz zagrebačkog Glavnog kolodvora svaki putnik oduševiti jednom od najljepših vizura glavnog grada Hrvatske, kolodvorska zgrada - posljednji put značajnije obnovljena uoči Univerzijade 1987., a nakon desetljeća zapuštenosti teško oštećena u potresu 2020., uistinu ne priliči jednoj europskoj metropoli. S time će se složiti svatko tko je putovao vlakom i vidio kako izgledaju suvremeni kolodvori u europskim gradovima pa tako i Glavni željeznički kolodvor u Beču (Wien Hauptbahnhof), čija je gradnja dovršena 2015. godine.
- Bečki Glavni kolodvor (Wien Hauptbahnhof) noću © Ekovjesnik
Iako njezina neprilagođenost potrebama osoba s invaliditetom i balkanski štih podsjećaju na nekadašnji bečki Južni kolodvor (Südbahnhof), srušen 2010. godine kako bi se na njegovom mjestu izgradio današnji Glavni kolodvor, zgrada zagrebačkog Glavnog kolodvora nije predmet ovog članka. Međutim, savršeno se uklapa u opis putovanja i Eurocity vlaka kojem Beč ipak više nije krajnje odredište.
EC Croatia vozi samo do Graza
„Dva retro vagona, jedan slovenski i jedan hrvatski, kotrljaju se pokraj zagrebačkog Zapadnog kolodvora brzinom od tri km/h. Njihov interijer omogućuje vam putovanje u Titovu Jugoslaviju: nema utičnica, nema interneta, nema najava, nema klima uređaja, već samo vrata i prozore koji se otvaraju ručno, od kojih na nekima nedostaju zavjese od tamnoplave tkanine. A tu su i pepeljare“, piše Uwe Mauch.
Međutim, EC Croatia svoju vožnju završava u Grazu jer se „EC 158 nekim čudom pretvara u D 158 i više ne prometuje do Beča“. Naime, dok Austrijske savezne željeznice (ÖBB) intenzivno promoviraju svoje Nightjet noćne vlakove prema zapadnoj Europi, istovremeno su tiho ukinule posljednju izravnu vezu između Beča i Zagreba.
Odgovarajući na upit Kuriera, glasnogovornik ÖBB-a poručio je kako „razgovori s kolegama u Hrvatskoj nažalost nisu doveli do poboljšanja točnosti.” Budući da su vlakovi iz Zagreba i Splita desetljećima kasnili u Spielfeld u Štajerskoj, ÖBB je de facto povukao kočnicu za slučaj opasnosti, piše Uwe Mauch.
„Nemotivirani kondukter Hrvatskih željeznica ne želi objasniti zašto hrvatskoj lokomotivi za 30-ak kilometara do slovenske granične postaje Dobova treba 33 minute uz 11 minuta kašnjenja. Nije ga briga ni imaju li njegovi putnici karte“, nastavlja Mauch te dodaje kako se nakon 30-minutnog stajanja u Dobovi vlak konačno spaja sa slovenskom lokomotivom.
Neograničen luksuz
Potom vlakom slijedi neočekivan prolazak slovenskih carinika i policajaca, i to samo godinu dana nakon što je Hrvatska ušla u Schengen. Slovenske pruge omogućuju minimalno ubrzanje, ali „oronuli vagon ljulja se poput malene koćarice na valovima Jadranskog mora, a zveket rasklimanog umivaonika u jednom od dva zahoda (s dvije role toaletnog papira i hladnom vodom za pranje ruku) daje odgovarajući ritam.“
Putovanje se kroz Sloveniju nastavlja s dužim čekanjima u Laškom i Mariboru, a zatim se u Spielfeldu ponovno mijenja lokomotiva. „Hrvatski Eurocity putuje Slovenijom i južnom Štajerskom četiri sata. Prema planovima austrijskog ministarstva prometa, starim 25 godina, bez izvođenja radova na pruzi vlakom bi se na relaciji Graz – Zagreb trebalo putovati manje od 90 minuta“, piše Mauch. „Staro grijanje tako se gasi jednom ili dva puta tijekom putovanja pa zadrhtite od hladnoće i sjetite se odgovora glasnogovornika ÖBB-a u kojem stoji kako međunarodne veze funkcioniraju na način da je lokalna željeznička uprava odgovorna za vlakove od granice nadalje.“
Putnici vlaka u kojem nema najava austrijskog konduktera u Spielfeldu se moraju pomiriti s kašnjenjem na granici koje ÖBB pokušava otkloniti. Naime, prema riječima glasnogovornika ÖBB-a, „ako vlakovi iz Zagreba stignu na vrijeme, vrijeme putovanja ostat će nepromijenjeno u odnosu na vozni red prije 4. rujna.“
Vlak iz Zagreba u Beč bi prema voznom redu trebao stići za sedam i pol sati. Međutim, putovanje traje najmanje osam i pol sati ili čak i više. „Baš kao nekad u Austro-Ugarskoj Monarhiji“, zaključuje Uwe Mausch.
- Bečki Glavni kolodvor (Wien Hauptbahnhof) © Ekovjesnik
Za HŽ Putnički prijevoz EC 158 i dalje vozi do Beča
Kako se navodi na stranicama HŽ Putničkog prijevoza, vlak EC 158 s Glavnog kolodvora u Zagrebu polazi u 7:05 sati, a u Beč (Wien Hbf) stiže u 14:02 sati. Također, navodi se mogućnost promjene u voznom redu međunarodnih vlakova zbog građevinskih radova u Sloveniji i Austriji, ali za vlak koji preko Ljubljane prometuje do Stuttgarta.
Istovremeno, austrijski ÖBB nudi rezervacije za vlak D 158 na relaciji Zagreb – Graz i vlak IC 358 od Graza do Beča. Putovanje od Zagreba do Graza trebalo bi trajati četiri sata i 17 minuta, a od Graza do Beča dva sata i 36 minuta ili ukupno sedam sati i 53 minute s presjedanjem u Grazu. Vlak IC 358 prilagođen je potrebama osoba s invaliditetom, raspolaže vagon restoranom i uslugom prodaje grickalica i pića, a uz rezervaciju omogućuje i prijevoz bicikala.
Stjepan Felber | Ekovjesnik