Članovi britanskog parlamenta za odlaganje nuklearnog otpada ispod nacionalnih parkova
Koliko su Britanci daleko od usvajanja i ostvarenja ove ideje?
Britanski Guardian objavio je kako je vrlo vjerojatno da će ispod nacionalnih parkova Velike Britanije uskoro biti odložena velika količina nuklearnog otpada. Odbor zastupnika Parlamenta Velike Britanije smatra da bi najsigurnije mjesto za odlaganje nuklearnog otpada trebalo odabrati bez obzira na vrstu lokacije, dok protivnici tu ideju smatraju „nečuvenom, neprihvatljivom i sramotnom“.
Novi antropogeni „ukras“ britanskim prirodnim ljepotama
Prema planovima britanske vlade koje podržava odbor zastupnika Parlamenta, visoko radioaktivni otpad uskoro bi se mogao trajno ukopati ispod nacionalnih parkova i područja izrazitih prirodnih ljepota (engl. Area of Outstanding Natural Beauty, u daljnjem tekstu AONBs) Velike Britanije.
Dubinski geološki ukop vidi se kao jedino trajno rješenje za nuklearni otpad koji će ostati radioaktivan još tisućama godina, a trenutno je odložen na površinskim mjestima diljem Velike Britanije. Pokušaji britanskih ministara da objekt za skladištenje radioaktivnog otpada u vrijednosti od 12 milijardi funta izgrade u županiji Cumbria na sjeverozapadu Engleske, spriječeni su još 2013. godine kada je županijski odbor odbio taj prijedlog.
Novi planovi ministara objavljeni su u siječnju 2018. godine te ih sada podržava poslovna, energetska i industrijska strategija (engl. business, energy and industrial strategy; u daljnjem tekstu BEIS) odabranog odbora zastupnika Parlamenta, koji je izjavio da bi za gradnju takvog objekta trebalo biti odabrano najsigurnije mjesto bez obzira na vrstu lokacije.
„Odlučili smo se protiv dodatnog kriterija isključivanja za nacionalne parkove i AONBs, jer prema našem mišljenju u ovom slučaju bi sigurnost trebala nadvladati brigu za okoliš“, stav je odbora, kojim predsjedava laburistica Rachel Reeves.
Međutim, zastupnica Zelene stranke Caroline Lucas izjavila je kako je „nečuveno razmišljati o mogućnosti da se u nekim od najljepših mjesta u zemlji ukopava nuklearni otpad i vrši hidrauličko frakturiranje prirodnog plina“ te kako je „sramtno da se zajednice danas moraju boriti s ovim toksičnim materijalom u njihovoj blizini“. Vjerovali ili ne, britanska vlada odobrila je hidrauličko frakturiranje ispod nacionalnih parkova 2015. godine.
Odbor BEIS kritizirao je ministre jer su bili nejasni oko toga koliko će se nuklearnog otpada proizvesti novim planiranim nuklearnim reaktorima, uključujući i Hinkley Point u Somersetu. Također, navode kako su ministri stvorili „lažnu“ vezu između geološkog odlagališta (engl. geological disposal facility; u daljnjem tekstu GDF) i vladine industrijske strategije jer njihovi planovi ne sadrže dovoljno zahtjeva za osposobljavanje i zapošljavanje lokalnih ljudi u tom području.
Potreba za novim, sigurnim odlagalištem
U pedeset godina korištenja nuklearne energije u Velikoj Britaniji proizvedeno je 750.000 metara kubičnih nuklearnog otpada, a država još uvijek nije razvila rješenje za njegovo trajno odlaganje. Nakon neuspjeha 2013. godine, ministri su predložili platiti do 2,5 milijuna funti godišnje zajednicama koje pristanu „ugostiti“ GDF, no takvo su financiranje protivnici ove ideje odbacili, smatrajući ga mitom.
Objekt za odlaganje radioaktivnog otpada izgradilo bi se 200 do 1.000 metara ispod površine zemlje. BEIS-ini zastupnici na to izjavljuju: „Podržavamo stajalište da je moguće i ostvarivo dizajnirati GDF na način koji će biti prihvatljiv zajednicama, sačuvati socioekonomske pogodnosti koje im nacionalni parkovi i AONBs trenutno donose te izbjeći bilo kakvu nametljivu površinsku strukturu objekta u očuvanim područjima".
Britanski ministar energetike Richard Harrington, koji je dana 10. srpnja odboru predočio dokaze, rekao je da „ne kaže da bi takva nuklearna skladišta trebali imati ispod nacionalnih parkova, ali da bi ih u ovom trenutku bilo pogrešno izuzeti pri odabiru mogućih lokacija.“
Dodao je da britanska vlada želi „osigurati da postavljeni proces ima dovoljno fleksibilnosti u identificiranju najsigurnije lokacije za GDF tijekom aktivnosti takvoga objekta“. Harrington također navodi da će izgradnja GDF-a stvoriti 1.000 novih radnih mjesta, a njegovo pokretanje će još 600.
Nezadovoljstvu i kritikama ne nazire se kraj
Ruth Bradshaw iz kampanje za nacionalne parkove kaže kako su „britanski nacionalni parkovi dragocjena nacionalna imovina s, barem u teoriji, najvišom razinom zaštite kroz sustav planiranja“ te smatra da je „predloženo nuklearno skladište potpuna suprotnost ciljevima nacionalnih parkova“.
Emma Marrington iz kampanje za zaštitu ruralne Engleske izjavila je da bi se time „uništio prekrasan krajolik i naša prilika da prenesemo prelijepi dio prirode na sljedeće generacije“.
„Radioaktivni nusproizvodi su još jedan razlog zbog kojeg britanska vlada mora zaustaviti gradnju prljave, opasne i skupe nuklearne elektrane“, navodi Caroline Lucas. „Budućnost je u čistim, obnovljivim izvorima energije poput energije vjetra i Sunca."
„Tajanstveno je zašto baš Velika Britanija, sama među vodećim zapadnoeuropskim zemljama, inzistira na podupiranju ove zastarjele tehnologije 20. stoljeća“, izjavila je Kate Blagojevic iz britanskog Greenpeacea.
Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća Velika Britanija je potrošila 400 milijuna funti na ispitivanje predloženog mjesta za GDF blizu Sellafielda, koji je naposljetku napušten zbog vrlo složene i razlomljene prirode geologije.
Barbara Kalebić / Ekovjesnik