Aluminij: čudo od materijala – i crna rupa za energiju
Recikliranje aluminija pod pritiskom globalnih izazova unatoč ekonomskim i ekološkim prednostima
Iako recikliranje aluminija donosi goleme ekološke i ekonomske koristi, rastuće cijene energije, trgovinski sukobi i tržišne nestabilnosti sve više prijete održivosti ove ključne industrije.
Aluminij je jedan od najpraktičnijih materijala današnjice: otporan na koroziju, lagan, jednostavan za oblikovanje, vodootporan i savršeno provodi toplinu i električnu energiju. Široka primjena u prehrambenoj industriji i svakodnevici čini ga gotovo nezamjenjivim. Ipak, ovaj materijal ima svoju tamniju stranu – proizvodnja primarnog aluminija izrazito je energetski zahtjevna, a posljedično i ekološki upitna.
Srećom, aluminij ima još jednu ključnu prednost - može se reciklirati beskonačno puta i to bez gubitka kvalitete. Recikliranje aluminija troši tek pet posto energije potrebne za primarnu proizvodnju, čime se značajno smanjuje emisija stakleničkih plinova. Prema podacima Međunarodnog instituta za aluminij (International Aluminium Institute - IAI), recikliranje jedne limenke štedi dovoljno energije za punjenje čak 20 mobilnih telefona, a na globalnoj razini, godišnje se uštedi onoliko energije koliko bi napajalo cijelu Francusku.
Također, recikliranjem jedne tone aluminija sprječava se emisija stakleničkih plinova usporediva s vožnjom od 64.000 km prosječnog američkog automobila. Stoga nije čudo što recikliranje aluminija ima ključnu ulogu u ostvarivanju ciljeva kružnog gospodarstva.
- © yuelanliu - Pixabay
Europa predvodi, svijet hvata korak
Vlade diljem svijeta, osobito u Europskoj uniji i Sjevernoj Americi, sve više potiču recikliranje kroz zakonske okvire, poticaje i sustave proširene odgovornosti proizvođača. Sustavi povratne naknade uspješno su uvedeni u brojnim europskim zemljama.
Europa prednjači u reciklaži aluminija: čak 81 posto dostupnog aluminijskog otpada uspješno se prikuplja i reciklira. U Sjevernoj Americi se također ostvaruju dobri rezultati, pri čemu 57 posto proizvedenog aluminija dolazi iz recikliranog otpada.
Kina pak, kao najveći potrošač primarnog i recikliranog aluminija, godišnje generira više od 10 milijuna tona aluminijskog otpada, što čini trećinu svjetskog volumena.
Iako mnoge razvijene regije postižu visoke stope recikliranja ambalaže (iznad 60–70 posto), zemlje u razvoju još uvijek se suočavaju s izazovima, poput neformalnih sustava reciklaže, manjka ulaganja u infrastrukturu i nedovoljne podrške institucija. Ipak, uz sve veći interes za održivost i razvoj lokalnih kapaciteta, situacija polako ide nabolje.
Inovacije koje mijenjaju pravila igre
Tehnološki napredak transformira industriju reciklaže aluminija brže nego ikad. Automatizacija, digitalizacija i primjena umjetne inteligencije (AI) i Interneta stvari (IoT) omogućuju učinkovitije sortiranje otpada, smanjuju kontaminaciju i povećavaju čistoću sekundarnog aluminija.
Pametne sortirnice, poput onih koje koriste tehnologije tvrtki REDWAVE i Skapa Recycling, postavljaju nove standarde kvalitete i učinkovitosti, potvrđujući da recikliranje može biti jednako sofisticirano kao i proizvodnja.
- Suradnjom austrijskih tvrtki Skapa Recycling i REDWAVE ostvaruje se značajan napredak u recikliranju aluminija, optimizirajući mogućnost recikliranja aluminijskih limenki uz smanjenje utjecaja na okoliš © REDWAVE
Kad carine ubijaju kružnu ekonomiju
Međutim, industrija reciklaže aluminija nije imuna na globalne šokove. Početkom 2025. godine Sjedinjene Američke Države ponovno su uvele i proširile carine od 25 posto na sav uvozni aluminij, što je izazvalo napetosti u transatlantskoj trgovini. Europska unija je najavila moguću odmazdu, no trenutačno su mjere privremeno zamrznute u pokušaju dogovora.
Kanada i Kina već su uvele vlastite protumjere, dodatno destabilizirajući tržište i otežavajući protok sekundarnih sirovina na globalnoj razini.
Cijena struje jede cijenu aluminija
Ovakvi potezi povećavaju troškove, kompliciraju opskrbne lance i stvaraju dodatne izazove za sektor recikliranja, koji i bez njih već trpi brojne pritiske.
Istovremeno, energetska kriza u Europi dodatno komplicira situaciju. Cijene električne energije od 2021. godine porasle su za više od 300 posto, a energija sada čini više od 80 posto prodajne cijene primarnog aluminija. Takav porast troškova ugrožava konkurentnost europskih proizvođača i reciklažnih postrojenja te otvara pitanje dugoročne održivosti industrije. Bez stabilnih i predvidivih energetskih uvjeta teško je planirati ulaganja, razvijati infrastrukturu i održavati konkurentnost na svjetskom tržištu.
- Projektom „Tenga il Resto“ želi se spriječiti bacanje hrane u rimskim restoranima, a provodi se uz potporu Nacionalnog konzorcija za ambalažu od aluminija © CIAL
Recikliranje aluminija: borba koja vrijedi svakog ušteđenog kilovatsata
Unatoč svemu, industrija recikliranja aluminija pokazuje nevjerojatnu otpornost, a globalna važnost recikliranog aluminija dodatno je naglašena rastom tržišta. Procjenjuje se da će vrijednost tržišta reciklaže aluminija porasti s 107 milijardi dolara u 2023. na oko 161 milijardu dolara do 2032., uz godišnju stopu rasta od 4,6 posto. Također, očekuje se da će količina prerađenog otpada porasti s 38 milijuna tona 2024. na čak 57 milijuna tona do 2030. godine.
Nove tehnologije, rastuća potražnja za održivim materijalima i sve veća regulativa u korist kružnog gospodarstva guraju industriju naprijed. U konačnici, ulaganje u recikliranje aluminija ulaganje je u otporniju, zeleniju i ekonomičniju budućnost.
Ključ uspjeha bit će ulaganje u lokalne i regionalne kapacitete reciklaže, smanjenje ovisnosti o vanjskim tržištima te jačanje otpornosti cijelog lanca vrijednosti aluminija. U eri klimatskih promjena, svaka limenka, svaka reciklirana aluminijska folija i svaka inovacija u preradi otpada imaju svoju težinu i to u kilogramima, već u tonama izbjegnutih emisija u budućnosti.
Stjepan Felber | Ekovjesnik