Deset najgorih scenarija u slučaju neobuzdanih klimatskih promjena
Kako klimatske promjene dobivaju na snazi, mi gubimo na izboru!
Posljedice uznapredovalih klimatskih promjena osjećaju se u cijelom svijetu i nikoga ne štede jer istovremeno pogađaju sve ekosustave. Neodgovoran stav prema našem planetu doveo nas je do stanja kada moramo brzo i skladno djelovati ako želimo izbjeći ili spriječiti neke od najgorih klimatskih predviđanja!
I pola stupnja je bitno!
Godina iza nas četvrta je najtoplija godina do sada zabilježena, toplije od nje bile su upravo one koje su joj prethodile – 2015., 2016. te 2017. Iako ne drži rekord najtoplije godine, svakako će biti zapamćena po intenzivnom ljetu koje su obilježili smrtonosni požari, stalna suša, nemilosrdne poplave i rekordne vrućine širom svijeta. Navedene neprilike ne mogu se još u potpunosti smatrati posljedicama klimatskih promjena, no određene antropogene aktivnosti povećavaju vjerojatnost njihove pojave, ozbiljnost i trajanja.
Pariškim klimatskim sporazumom nastoje se smanjiti emisije stakleničkih plinova i održati prosječno globalno zatopljenje na ne više od 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, no ukoliko čovječanstvo nastavi s masovnim korištenjem fosilnih goriva, postoji 93-postotna vjerojatnost da će naš planet do kraja stoljeća postati topliji za 4 °C, što je potencijalno katastrofalna razina zagrijavanja.
Upozorenje i kalkulacije
Svjesni stanja globalne klime, 1992. godine 1.700 znanstvenika iz čitavog svijeta objavilo je zastrašujuće „upozorenje čovječanstvu“ kojim su nastojali upozoriti ljude na neprilike i opasnosti ako ne obuzdaju svoje aktivnosti koje štete okolišu te potaknuti političke akcije vezane za sprječavanje crnog scenarija.
Prošle, 2017. godine, izašla je obnovljena verzija ovog „upozorenja“ koju je potpisalo više od 15.000 znanstvenika iz 184 zemlje svijeta. U obnovljenom manifestu originalnog naziva „World Scientists' Warning to Humanity: A Second Notice“ znanstvenici ističu da je većina okolišnih izazova navedenih u izvornom manifestu iz 1992. godine, poput smanjenja izvora pitke vode, prekomjernog izlova, naglog pada u biološkoj raznolikosti i neodrživog rasta ljudske populacije, još uvijek neriješena te je sada u daleko gorem stanju.
Autori manifesta, između ostalog, navode da smo pokrenuli procese masovnih izumiranja – čak šest u otprilike 540 milijuna godina, i time mnoge sadašnje oblike života izložili riziku izumiranja do kraja ovog stoljeća. Naglasili su kako će uskoro biti prekasno za promjenu smjera djelovanja, a vrijeme nam brzo istječe.
Noviju procjenu klimatskih uvjeta objavila je administracija američkog predsjednika Trumpa 23. studenog prošle godine. Ovo izvješće samo pogoršava, već raniju lošu sliku stanja globalne klime, navodeći mogućnost češćih suša, poplava i šumskih požara uz ekstremne vremenske uvjete, pad u prinosu usjeva, porast broja insekata prijenosnika bolesti te porast razine mora, a sve navedeno može smanjiti bruto domaći proizvod SAD-a za desetinu njegovog trenutnog iznosa do kraja ovog stoljeća.
U nastavku navodimo deset mogućih najcrnjih scenarija koji su sasvim izgledni ako se ljudi ne udruže i ne krenu ozbiljno rješavati već svima dobro poznate uzroke antropogenog globalnog zagrijavanja.
1. Izumiranje vrsta
Amazona, jedno od mjesta s najvećom bioraznolikošću na Zemlji, mogla bi izgubiti oko 70 posto svojih biljnih i vodozemnih vrsta te više od 60 posto svojih ptica, sisavaca i gmazova uslijed klimatskih promjena, prema istraživanju Sveučilišta East Anglia, Sveučilišta James Cook i Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF) iz 2018. godine, kojim je proučavan utjecaj klimatskih promjena na gotovo 80 tisuća vrsta biljaka, ptica, sisavaca, gmazova i vodozemaca koji nastanjuju 35 prioritetnih mjesta za očuvanje WWF-a.
Najalarmantnija projekcija ovog istraživanja bila je za šumska područja Miombo u središnjoj i južnoj Africi, jednog od prioritetnih mjesta koja su najosjetljivija na klimatske promjene. Pri porastu globalne temperature od 4,5 stupnja Celzijeva, istraživači su predvidjeli gubitak 90 posto vodozemaca i 80 posto ili više biljaka, ptica, sisavaca i gmazova. Gubitak bioraznolikosti uvelike utječe i na čovjeka jer se mijenjaju i nestaju ekosustavi koji su mu od vitalne važnosti.
2. Nesigurnost hrane i nedostatak hranjivih tvari
Iako bi zapravo hladniji dijelovi svijeta imali koristi od klimatskih promjena zbog dužih sezona rasta usjeva, tropske i suptropske regije u Africi, Južnoj Americi, Indiji i Europi mogle bi izgubiti velike dijelove obradivog tla. Nadalje, povećanje razine mora moglo bi preplaviti poljoprivredna zemljišta i izvore pitke vode u obalnim zemljama.
Osnovni usjevi kao što su pšenica, riža, kukuruz i soja, koji osiguravaju dvije trećine svjetskog unosa kalorija, osjetljive su na promjenu temperature i oborine te na porast koncentracije ugljikovog dioksida u atmosferi. Sveobuhvatna studija iz 2017. godine pokazala je da će svaki stupanj Celzijev više smanjiti prosječni svjetski prinos pšenice za šest posto, riže za 3,2 posto, kukuruza za 7,4 posto te soje za 3,1 posto.
Nadalje, pretpostavlja se da će razina ugljikovog dioksida koja se očekuje do 2050. godine u atmosferi učiniti pšenicu i rižu manje hranjivima. To bi moglo dovesti do manjka cinka kod 175 milijuna ljudi, što može narušiti rast, imunološke funkcije i uzrokovati impotenciju, te do manjka proteina kod 122 milijuna ljudi, što može dovesti do nastanka edema, nakupljanja masnoće u stanicama jetre, gubitka mišićne mase i uzrokovati usporen rast kod djece, a smanjeni unos željeza povećat će rizik od anemije kod žena i djece.
3. Zbogom gradovima na obalama i otocima
Prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC), razina mora mogla bi porasti i do 0,9 metara do 2100. godine ne smanjimo li emisije stakleničkih plinova.
Podizanje razine mora rezultiralo bi velikim plimama i valovima te vrlo uzburkanim morima za vrijeme jakih oluja, što bi bilo pogubno za milijune ljudi koji žive u obalnim područjima. Američka Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA) objavila je prošle godine s predviđanjem da bi do 2100. godine dijelovi Miamija, New Yorka i San Francisca mogli znatno poplaviti, prema scenariju s porastom razine mora za skoro jedan metar.
Poplavljivanja i nestanci dijelova kopna predviđaju se i u ostatku svijeta. Tako se, na primjer, očekuje da će Kiribati, država koja se sastoji od 33 atola i otočića u Tihom oceanu, biti jedno od prvih pogođenih područja svijeta. No, bitno je istaknuti kako je već u Tihom oceanu nestalo zbog podizanja razine mora , a da će većina koraljnih atola biti nepogodna za život do sredine 21. stoljeća.
4. Socijalni sukobi i masovne migracije
U 2017. godini, zamjenik urednika časopisa New York Magazine David Wallace-Wells napisao je alarmantni članak jednostavnog naziva „The Uninhabitable Earth“ koji je gotovo u cijelosti usmjeren na najgore moguće scenarije do kojih bi klimatske promjene mogle dovesti. Wallace-Wells piše o tome kako bi se, uz smanjene resurse i povećanu migraciju uzrokovanu poplavama, socijalni sukobi do kraja ovog stoljeća mogli više nego udvostručiti.
Žustro se raspravljalo o znanstvenoj podlozi ovog članka, no Svjetska banka je u ožujku sljedeće godine zaključila da bi manjak pitke vode, neuspjeli usjevi i porast razine mora mogli uistinu potaknuti prisilnu migraciju 143 milijuna ljudi do 2050. godine. Izvješće se fokusiralo na supsaharsku Afriku, južnu Aziju i Latinsku Ameriku, što čini 55 posto svjetskog stanovništva u razvoju. Ne iznenađuje da će najsiromašnija područja koja su najosjetljivija na promjene u klimi biti prva i najteže pogođena.
5. Smrtonosne vrućine
Analiza iz 2017. godine pokazala je da oko 30 posto svjetske populacije danas pati od smrtonosnih vrućina i vlažnosti najmanje 20 dana u godini. Ako emisije stakleničkih plinova i dalje nastave rasti trenutnim trendom, 74 posto svjetskog stanovništva moglo bi doživjeti više od 20 dana smrtonosnih toplinskih valova godišnje.
„Donedavno smo se prema okolišu ponašali toliko nepromišljeno da nam sada ponestaje dobrih izbora za budućnost. Mnogi ljudi širom svijeta već plaćaju konačnu cijenu toplinskih valova“, rekao je vodeći autor gore navedene analize Camilo Mora sa Sveučilišta Hawaii u Manoi za National Geographic.
6. Neukrotivi požari
Požar Camp Fire u studenom 2018. poharao je više od 60.000 hektara kalifornijskog okruga Butte, a život je izgubilo najmanje 85 ljudi. U srpnju je izgorjelo otprilike 120.000 hektara, također sjeverne Kalifornije (Mendocino Complex Fire), a u 2017. godini izgorjelo je nešto više od 113.000 hektara Santa Barbare i Venture (Thomas Fire).
Posljednje dvije godine bile su izrazito teške za Kaliforniju po pitanju požara, a ovakvi veliki požari, koji poharaju više od deset tisuća hektara postat će sve češći i uobičajeni do kraja stoljeća ako emisije stakleničkih plinova nastave rasti. Naime, znanstvenici su objasnili kako više proljetne i ljetne temperature te ranije proljetno topljenje snijega obično uzrokuju sušenje tla na neko duže vrijeme, što povećava vjerojatnost za suše i duže sezone požara, posebice u zapadnom SAD-u.
7. Češći i intenzivniji uragani
Trenutno još nije u potpunosti jasno jesu li klimatske promjene izravno dovele do velikih uragana u 2017. godini, uključujući Harveya, Irmu, Mariu i Opheliju. No, ono što je sigurno je to da je vlažan zrak iznad tople oceanske vode „gorivo uragana“.
„Trenutno na sve u atmosferi utječe činjenica da je sada toplije nego li je ikad prije bilo. Više vodene pare u atmosferi i topliji oceani samo povećavaju vjerojatnost za nastajanje oluja i uragana s većom količinom padalina i lošijim posljedicama“, rekao je viši meteorolog CNN-a Brandon Miller.
8. Otapanje polarnog leda i permafrosta
Arktik se zagrijava dvostruko brže nego ostatak planeta, a trajni gubitak ledenog i snježnog pokrova uzrokovat će velike promjene u oceanskim strujama, cirkuliranju atmosfere, ribarstvu te posebice u temperaturi zraka, koja će porasti jer više neće biti leda koji bi hladio Zemljinu površinu. „To će uvelike utjecati, na primjer, na strujanje zraka nad Grenlandom, što će povećati brzinu otapanja njegove ledene ploče“, rekao je Peter Wadhams sa Sveučilišta Cambridge.
Međutim, i zamrznuto tlo Arktika, ili permafrost, počelo se topiti, pri čemu dolazi do otpuštanja metana – daleko moćnijeg stakleničkog plina od CO2. Permafrost sadrži oko 1,8 trilijuna tona ugljika, što je dvostruko više od njegove trenutne količine u Zemljinoj atmosferi. Wadhams navodi kako postoji strah da će se permafrost brzo i najednom otopiti, a količina metana koja bi se pri tome oslobodila itekako bi dala vjetar u leđa klimatskim promjenama.
9. Širenje patogenih organizama
Permafrost je prepun patogenih mikroorganizama te bi njegovo topljenje moglo osloboditi zamrznute bakterije i viruse. U 2016. godini, deseci ljudi je hospitalizirano, a dvanaestogodišnjak je umro nakon izbijanja bakterije antraksa u Sibiru. Njime je također zaraženo više od dvije tisuće sobova.
Uz zabrinutost oko povratka nekada zamrznutih patogenih mikroorganizama, trebali bi voditi računa i o širenju zemljopisnog raspona krpelja, komaraca i ostalih „aktualnih“ organizama koji prenose razne bolesti, usljed zagrijavanja Zemlje.
10. Mrtvi koralji
Kao najveća skladišta ugljika, oceani nose najveći teret klimatskih promjena. No, što oni apsorbiraju više ugljika iz zraka (oko 22 milijuna tona dnevno), to postaju kiseliji. Zakiseljavanje oceana ugrožava niz morskog života, uključujući ekosustave koraljnih grebena te tisuće vrsta koje ovise o njima, među kojima su i ljudi.
Barbara Kalebić / Ekovjesnik