Utjecaj plastike na klimatske promjene
Plastic & Climate: The Hidden Costs of a Plastic Planet - Novo izvješće o globalnom utjecaju plastike na okoliš otkriva i ozbiljne posljedice koje plastični otpad ima na klimu
Samo 2019. godine proizvodnja i spaljivanje plastike u atmosferu će dodati više od 850 milijuna metričkih tona stakleničkih plinova što je jednako onečišćenju iz 189 novih termoelektrana na ugljen snage 500 megavata, tvrdi se u novom izvješću „Plastika i klima: Skriveni troškovi plastičnog planeta“.
Brz globalni rast industrije plastike, potaknut jeftinim prirodnim plinom dobivenim hidrauličkim frakturiranjem, ne samo da uništava okoliš i ugrožava ljudsko zdravlje, već potkopava i sve napore za smanjenje onečišćenja, emisija i sprječavanje klimatske katastrofe. Zaključak je to nove studije „Plastika i klima: Skriveni troškovi plastičnog planeta“ (Plastic & Climate: The Hidden Costs of a Plastic Planet) o globalnom utjecaju industrije plastike na okoliš koju je Centar za međunarodno pravo zaštite okoliša (Center for International Environmental Law - CIEL) proveo u suradnji s organizacijama Projekt za integritet okoliša (Environmental Integrity Project), FracTracker Alliance, Svjetski savez za alternativu spalionicama (Global Alliance for Incinerator Alternatives - GAIA), 5 Gyres i pokretom Break Free from Plastic.
Utjecaj plastike u svim fazama životnog ciklusa
Za potrebe ovog izvješća stručnjaci su istraživali i prikupljali podatke o emisijama stakleničkih plinova prouzročenih plastikom i to u svim fazama njenog životnog ciklusa - od vađenja fosilnih goriva, njihove prerade i potom proizvodnje plastike uz ogromne emisije stakleničkih plinova koje u atmosferu dospijevaju i po završetku korištenja na kraju životnog vijeka plastike. Time je, kao i ranijim izvješćem Plastic & Health: The Hidden Costs of a Plastic Planet o utjecaju plastike na zdravlje ljudi, dobiven dosad najopsežniji pregled utjecaja plastike na klimu i poticanje klimatskih promjena.
Temeljem trenutne brzine širenja plastike, porasta njene proizvodnje i ekspanzije petrokemijske industrije, u narednom se desetljeću očekuje dramatično ubrzanje rasta utjecaja plastike na klimu, čime će se znatno ugroziti mogućnost održavanja globalnog porasta temperature ispod 1,5 °C. Trenutnim tempom porasta proizvodnje i uporabe plastike emisije bi do 2030. godine mogle doseći i 1,34 gigatona godišnje, što se može iskazati emisijama koje ispušta više od 295 elektrana na ugljen snage 500 megavata. Do 2050. godine proizvodnja i odlaganje plastike mogle bi generirati 56 gigatona emisija, odnosno čak 14 posto ukupnog preostalog globalnog proračuna ugljika.
Ekspanzija američke petrokemijske industrije
Brz rast industrije u posljednjem desetljeću, potaknut jeftinim prirodnim plinom dobivenim hidrauličkim frakturiranjem, bio je ipak najizraženiji u SAD-u o čemu svjedoči izgradnja nove infrastrukture duž obale Meksičkog zaljeva i rijeke Ohio.
Primjerice, tvrtka Shell je u zapadnoj Pennsylvaniji izgradila novo postrojenje za preradu prirodnog plina kojim se osiguravaju sastojci za industriju plastike (tzv. etan krekeri), a procjenjuje se kako bi godišnje mogla emitirati do 2,25 milijuna tona stakleničkih plinova. Također, u izvješću se navodi kako će novo postrojenje za proizvodnju etilena u rafineriji Baytown tvrtke ExxonMobil na obali Meksičkog zaljeva godišnje emitirati do 1,4 milijuna tona. Godišnja emisija iz samo ova dva nova postrojenja jednaka je količini emisija koju uzrokuje 800.000 automobila na cestama! Ipak, ova postrojenja samo su dva od preko 300 novih petrokemijskih projekata koji se razvijaju u SAD-u, prvenstveno namijenjenih proizvodnji plastike i plastičnih aditiva.
Najučinkovitije rješenje je zabrana jednokratne plastike
Izvješćem se identificira niz aktivnosti koje se mogu poduzeti kako bi se smanjili pogubni utjecaji na klimu, a zaključuje se da je najučinkovitiji način rješavanja plastične krize dramatično smanjenje proizvodnje nepotrebne plastike, i to ponajprije postupnim uvođenjem nacionalnih i globalnih zabrana plastike za jednokratnu uporabu.
Predložena rješenja uključuju:
- okončanje proizvodnje i uporabe plastike za jednokratnu uporabu,
- zaustavljanje razvoja nove naftne, plinske i petrokemijske infrastrukture,
- poticanje prijelaza na zero waste koncept,
- strožu primjenu načela „onečišćivač plaća“, odnosno provedbu proširene odgovornosti proizvođača i
- usvajanje i provedbu ambicioznih ciljeva za smanjenje emisija stakleničkih plinova svih sektora, uključujući i proizvodnju plastike.
S.F. / Ekovjesnik