Otkrivena bakterija koja se „hrani“ poliuretanom
Njemački znanstvenici identificirali bakteriju koja bi mogla pomoći u razgradnji plastike na bazi poliuretana
Njemački istraživači izvijestili su u časopisu „Frontiers in Microbiology“ da su identificirali soj bakterija koji je u stanju razgraditi plastiku na bazi poliuretana. Ovo otkriće moglo bi pružiti prijeko potrebno rješenje za recikliranje toksičnih materijala.
Poliuretan (PU) je jedna od najotpornijih vrsta plastike koja zbog svojih karakteristika - čvrstoće, tvrdoće, elastičnosti i otpornosti na habanje, razrijeđene kiseline i lužine, ima vrlo široku industrijsku primjenu te se, primjerice, koristi za izradu sportske obuće, guma, ležajeva za automobile, kolica za supermerkate, brojne mehaničke dijelove i sintetička vlakna. No, najveći problem poliuretana je taj što je teško reciklabilan jer se ne topi prilikom zagrijavanja. Dok se drugi plastični matrijali mogu preraditi i pretvoriti u nove predmete, poliuretan najčešće završava na odlagalištima na kojima nekontrolirano ispušta toksične kemikalije i dovodi do rizika izloženosti karcinogenima.
Tim njemačkih znanstvenika pronašao je bakteriju Pseudomonas sp. TDA1 koja napada kemijske veze koje „drže“ plastiku na bazi poliuretana te ih koristi kao izvor energije. Bakterija koja se „hrani“ plastikom otkrivena je upravo na odlagalištu poliuretana.
„Ustanovili smo da bakterije mogu koristiti ove spojeve kao jedini izvor ugljika, dušika i energije“, objasnio je dr. Hermann J. Heipieper, vodeći znanstvenik iz Helmholtz centra za istraživanje okoliša UFZ iz Leipziga. „Ovo otkriće je važan korak u istraživanju mogućnosti ponovnog korištenja teško reciklabilnih proizvoda od poliuretana.“
Ovo nije prvi primjer iz prirode koja se prilagođava našoj neodrživoj ovisnosti o plastici. Tako je u časopisu Science objavljena i studija grupe japanskih istraživača s Instituta za tehnologiju u Kyotu i Sveučilišta Keio, koji su otkrili novu vrstu bakterija koje po svemu sudeći razgrađuju polietilen tereftalat (PET) – poliester koji se koristi u proizvodnji plastičnih boca za vodu i gazirane napitke. Do ovog slučajnog otkrića došlo se proučavanjem organizama koji su se razvili na odlagalištu otpada u Japanu.
Može li ovo otkriće riješiti problem plastičnog onečišćenja?
Unatoč ovim otkrićima, vrlo je važno spriječiti porast proizvodnje plastike jer se njen najveći dio i dalje teško prerađuje. U Europi se godišnje proizvedi čak 60 milijuna tona plastike, ali zabrinjavajuće je što se na kraju reciklira svega oko 30 posto.
Iako dr. Heipieper tvrdi da bi nam ovo otkriće moglo osigurati održiviju budućnost, ono ipak ne predstavlja rješenje globalne plastične krize. Također, kako navodi dr. Heipieper, moglo bi proći i deset godina prije nego što se ova bakterija bude mogla naveliko koristiti. „Problem milijardi tona plastičnog otpada koji se već nalazi na odlagalištima i u svjetskim morima i oceanima, sigurno se neće riješiti bioremedijacijom. Stoga je sada od presudnog značaja procijeniti koji su plastični spojevi biorazgradivi.“
„Moguće je da će industrija u budućnosti koristiti lakše razgradljive sastojke u proizvodnji plastike, uzimajući u obzir znanstvena saznanja o razgradljivosti mikroorganizama“, dodao je dr. Heipieper. „Međutim, temeljni prelazak na nove plastične spojeve u budućnosti ostvarit će se samo promjenama u zakonodavstvu.“
S.F. / Ekovjesnik