Dejan Lekić: „Gotovo milijun i pol građana Srbije u većim gradovima ne zna kakav zrak udiše“
U izvješću Nacionalne ekološke asocijacije (NEA) navodi se da gotovo dva i pol milijuna građana Srbije udiše prekomjerno zagađen zrak
„Nešto manje od milijun i pol građana ne zna u realnom vremenu kakav zrak udiše. Riječ je o stanovnicima gradova s preko 50 tisuća stanovnika u kojima se onečišćenje zraka i koncentracije lebdećih čestica ne mjere putem senzora za praćenje kvalitete zraka, već se to radi ručno ili nikako”, rekao je za Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) bivši načelnik srpske Agencije za zaštitu okoliša Dejan Lekić.
Dejan Lekić je u siječnju prošle godine smijenjen s mjesta načelnika u srpskoj Agenciji za zaštitu okoliša (SEPA), u kojoj je dugi niz godina radio na odgovornim pozicijama, a o razlozima smjene i premještanju u Ministarstvo zaštite okoliša pričao je u intervjuu za CINS. U međuvremenu je postao jedan od osnivača Nacionalne ekološke asocijacije (NEA), nevladine organizacije koja se bavi problemima i rješenjima zaštite okoliša, koja je na samom početku godine objavila izvješće o kvaliteti zraka u Srbiji.
Zašto neki građani Srbije ne znaju kakav zrak udišu i zbog čega sa zakašnjenjem dobivaju podatke o onečišćenju zraka, te koje su posljedice lošeg monitoringa kvalitete zraka, otkrio je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS).
-
Dejan Lekić © Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS)
U izvješću Nacionalne ekološke asocijacije navodi se kako gotovo dva i pol milijuna građana Srbije udiše prekomjerno zagađen zrak. Uglavnom je riječ o lebdećim česticama koje mogu dovesti i do kancerogenih bolesti, osim Bora gdje glavno zagađenje dolazi od sumpor dioksida. Što ste još zaključili tijekom provedene analize?
Ono što se često zanemaruje kod onečišćenja zraka jest trajanje prekoračenja dozvoljenih vrijednosti odnosno koliko dugo su građani izloženi onečišćenju. Iako se u pojedinim mjestima to trajanje smanjuje, u drugima se dramatično povećava. Primjerice, u Valjevu je broj dana s prekoračenjima porastao sa 122 na 152, što znači da su građani tog grada zagađenjima iznad dozvoljenih vrijednosti bili izloženi čak mjesec dana duže. Od 24 mjesta na kojima se mjerilo zagađenje PM10 česticama tijekom 2021. godine, na čak 14 je došlo do dužeg trajanja prekoračenja. Također, na mjestima gdje su mjerne postaje ponovno ili po prvi put uspostavljene (Novi Pazar, Pirot, Smederevo – Radinac), u pravilu smo zabilježili prekoračenje zagađenja.
Agencija je 2020. godine promijenila indeks kvaliteta zraka – način na koji prikazuje koliko je zrak štetan za ljudsko zdravlje. U izvješću Europske komisije o napretku Srbije u pristupnim pregovorima za pridruženje EU-u navodi se kako bi Srbija svoj indeks trebala prilagodi europskom. Zašto je to bitno?
Europski indeks kvalitete zraka koristi srednje vrijednosti za PM čestice u protekla 24 sata. To znači da građani u Europskoj uniji svakog sata znaju koliko je u proteklih 24 sata zrak koji udišu u prosjeku bio zagađen. U Srbiji, Agencija za zaštitu okoliša i Beoeko, internetska stranica Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograda, koriste srednje satne vrijednosti, odnosno građani mogu vidjeti razinu onečišćenja zraka samo u tom trenutku. Na taj način zagađenje može biti ekstremno tijekom jednog sata, u sljedećem može biti manje, a u trećem ga uopće ne mora biti. No, kada provjeravate podatke, vi zapravo ne znate što se događalo prije dva do tri sata. Primjerice, kvaliteta zraka je sad označena zelenom bojom i nema zagađenja jer je možda zapuhao neki vjetar, ali ste zapravo zagađenju bili izloženi u posljednja 24 sata.
- Onečišćenje zraka u Beogradu (09.02.2021.) YouTube Screenshot Koski Moro (link na video)
Kako ocjenjujete sustav mjerenja kvalitete zraka u Srbiji?
Na rubu je održivosti. Beograd kupuje 15 mjernih postajama i uskoro će ih imati 25, a cijela Srbija ima ih svega 38. Kako je to moguće? To nam govori da je Agencija za zaštitu okoliša, koja bi o njima trebala voditi brigu na razini cijele zemlje, stavljena van fokusa daljnjeg razvoja monitoringa. Mi monitoringom trebamo pokriti sve lokacije u kojima postoji problem sa zagađenjem zraka, a imamo preko milijun ljudi za koje monitoring ne postoji. Međutim, to je izgleda posljednja stvar na listi prioriteta.
Kako mislite nemaju monitoring?
Nešto manje od milijun i pol građana Srbije u realnom vremenu uopće ne zna kakav zrak udiše. Riječ je o stanovnicima gradova s preko 50 tisuća stanovnika u kojima se onečišćenje zraka i koncentracije lebdećih čestica ne mjere putem senzora za praćenje kvalitete zraka, već se to radi ručno ili nikako. Mjerenja su vrlo važna za ljude jer im omogućuju da svakog sata znaju kakav zrak udišu. Kada se vrše ručno, uzorke najčešće uzimaju zavodi za javno zdravlje i analiziraju ih u laboratorijama, a rezultati se objavljuju tek sljedeće godine u rujnu u izvješću Agencije za zaštitu okoliša. Znači, građani u tim slučajevima saznaju koliko je zrak bio zagađen tek za godinu dana. Redovito praćenje kvalitete zraka u gradovima u kojima se to ne provodi dovelo bi do jasnog zaključka – udišemo zrak loše kvalitete.
Kako onda možemo zaključiti da je zrak loš u cijeloj Srbiji?
Pored državnog monitoringa postoji i takozvani građanski. Građani na svoje prozore stavljaju manje ili veće senzore kojima prikupljaju podatke o onečišćenju zraka. Ti se podaci potom dijele putem interneta i svi ih mogu vidjeti. Uspoređivanjem podataka državnog i ovog građanskog monitoringa, dolazimo do zaključka da je u gradovima u kojima se kvaliteta ne mjeri zrak vrlo zagađen. Uostalom, i Europska agencija za okoliš u svojim posljednjim izvješćima Srbiju smješta na sam vrh liste država s najzagađenijim zrakom u Europi, zajedno sa Sjevernom Makedonijom, Turskom te Bosnom i Hercegovinom.
Zašto izvješće Agencije toliko kasni?
Jedan od razloga je taj što s podacima kasne i oni koji bi ih trebali redovito dostavljati. Riječ je o lokalnim samoupravama za koje podatke prikupljaju gradski i regionalni zavodi za javno zdravstvo i koji su ih u određenom roku dužni dostaviti Agenciji. Prema mom mišljenju, Agencija bi trebala redovito objavljivati svoja izvješća, čak i ako joj ne dostavljaju podatke, i to tako što će uz trenutno raspoložive podatke koristiti one iz ranijih godina jer se kvaliteta zraka ne može značajno poboljšati ili pogoršati u samo godinu dana. Primjerice, Europska agencija za okoliš je za europske gradove za koje nema podatke za 2020. godinu, objavila one koji se odnose na 2019. Također, dodatni problem je nedostatak ljudskih resursa u samoj Agenciji, gdje sve poslove obavljaju samo tri visokoobrazovana izvršitelja, od samog monitoringa preko održavanja sustava do analize podataka i izrade izvješća.
Koje su posljedice ovakvog monitoringa?
Građani će i dalje tražiti odgovore na pitanje što se događa s kvalitetom zraka prateći građanski monitoring. Više ne razlikuju prate li podatke građanskih ili državnih mjernih stanica i vide samo brojke. Kao u mnogim slučajevima možda će netko reći da to više nije ni tako važno, ali ipak jest. Naime, jedino promatranjem službenih podataka možemo zaključiti da imamo ozbiljan problem i da netko ovdje krši zakon.
- Za CINS Dina Đorđević (20.01.2022.) / Ekovjesnik