Neki kitovi dnevno pojedu i do 10 milijuna komada mikroplastike
Znanstvenici su otkrili kako najveće životinje za koje se zna da su ikada živjele na Zemlji gutaju ogromne količine najsitnijih čestica plastike
Prema novoj studiji Sveučilišta Stanford, kitovi gutaju sićušne komadiće plastike u ogromnim količinama, i to daleko više nego što se dosad mislilo.
Rezultati nove studije znanstvenika Sveučilišta Stanford objavljeni su 1. studenog u časopisu Nature Communications, a odnose se na istraživanje prehrambenih navika plavih kitova (Balaenoptera musculus), kitova perjara (Balaenoptera physalus ) i grbavih kitova (Megaptera novaeangliae) te njihovu konzumaciju sitnih čestica plastike ne većih od nekoliko zrnaca pijeska, općenito poznatih kao mikroplastika.
Istraživači su kombinirali mjerenja koncentracije mikroplastike u gornjim i donjim slojevima vodenog stupca uz obalu Kalifornije, i uspoređivali podatke prikupljene pomoću uređaja za praćenje na stotinama kitova od 2010. do 2019. godine. Otkrili su da se kitovi uglavnom hrane u području 50 do 250 metara ispod površine, što je dubina koja se podudara s najvećim koncentracijama mikroplastike u otvorenom oceanu. Također, došli su do zapanjujućeg otkrića prema kojem najveće stvorenje na planetu - plavi kit – dnevno proguta oko 10 milijuna komada mikroplastike jer se gotovo isključivo hrani sitnim planktonskim račićima zvanim kril (Euphausiacea).
„Postoji samo jedna poveznica: kril pojede plastiku, a zatim kit pojede kril“, kaže jedan od koautora studije, Matthew Savoca, postdoktorand u morskom laboratoriju Hopkins Marine Station Sveučilišta Stanford na poluotoku Monterey.
Grbavi kitovi koji se prvenstveno hrane ribom, haringama i inćunima, progutaju oko 200.000 komada mikroplastike dnevno, dok oni koji se uglavnom hrane krilom progutaju najmanje milijun komada. Kitovi perajari, koji se hrane i krilom i ribom, prema procjeni progutaju od tri do deset milijuna komada mikroplastike dnevno.
„Ovi podaci su vjerojatno još porazniji za kitove koji traže hranu u zagađenijim regijama, poput Sredozemnog mora“, kaže Savoca.
Kitovi jedu smeće
Gotovo sva mikroplastika koju kitovi konzumiraju potječe od njihovog plijena, a ne od golemih količina morske vode koju ti kitovi progutaju kad skaču kako bi uhvatili rojeve krila i malih riba, tvrde istraživači.
„Ovo je zabrinjavajuće otkriće jer sugerira da kitovi možda ne dobivaju hranu potrebnu za razvoj“, kaže glavna autorica Shirel Kahane-Rapport. „Potrebno nam je više istraživanja kako bismo shvatili je li kril koji konzumira mikroplastiku manje bogat uljem i je li riba možda manje mesna, manje masna, a sve zbog toga što je jela mikroplastiku koja im daje osjećaj sitosti.“
Ako su ovi podaci točni, to znači da kitovi u potrazi za hranom i samim hranjenjem dobivaju manje kalorija, a to je nešto što si životinja veličine vozila s 18 kotača teško može priuštiti.
„Ako u plutajućim nakupinama plastičnog otpada ulove plijen, kitovi istovremeno pojedu i veliku količinu smeća. To je kao da trenirate za maraton i jedete samo žele“, kaže Shirel Kahane-Rapport, koja je trenutačno postdoktorandica na Kalifornijskom državnom sveučilištu Fullerton (CSUF).
Praćenje kitova
Istraživanje se temelji na podacima prikupljenima tijekom više od jednog desetljeća i pokušajima pronalaženja odgovara na naizgled jednostavna, ali temeljna pitanja kao što su koliko kitovi jedu, kako se hrane, zašto narastu tako veliki (ali ne i veći) i kojom brzinom im kucaju srca.
Korišten je cijeli niz tehnologija, uključujući bespilotne letjelice i uređaje pune senzora pričvršćenih na leđima kitova kako bi se prikupili podaci o njihovom kretanju i fiziološkim potrebama. S malih istraživačkih brodova također su postavljani zvučni dubinomjeri koji koriste zvučne valove za mapiranje dubine i gustoće ribe i krila u blizini mjesta gdje se kitovi hrane.
Međutim, ovi vrlo vrijedni podaci prvi put su povezani s problemom plastičnog onečišćenja, koji se ubrzano širi i kitovima dodatno povećava prijetnje od buke, kemijskog i biološkog onečišćenja. „Za vrste koje se još oporavljaju od surovog kitolova i pritom se suočavaju s drugim antropogenim pritiscima, naši nalazi sugeriraju da kumulativni utjecaji višestrukih stresora zahtijevaju dodatnu pozornost“, ističu autori.
Znanstvenici nastavljaju istraživati što se događa s mikroplastikom koju progutaju kitovi, a kako ističe Kahane-Rapport, ona im „vjerojatno grebe sluznicu želuca, apsorbira se u krvotok ili se nakuplja u cijelom organizmu, što još ne možemo tvrditi sa sigurnošću“.
Rezultati ovog istraživanja predstavljaju važan prvi korak prema razumijevanju potencijalnih kemijskih i fizioloških učinaka mikroplastike na kitove i druge velike životinje. Istraživanje će se nastaviti u smjeru ispitivanja kako oceanografske sile stvaraju guste nakupine mikroplastike i plijena te kako mikroplastika utječe na nutritivnu vrijednost ključnih vrsta plijena, i to ne samo za kitove, već i za niz ekonomski i ekološki važnih oceanskih vrsta.
„Bolje razumijevanje ovog problema, kao i korištenje novih tehnologija poput bespilotnih letjelica, uređaja s ugrađenim senzorima i ehosonora, omogućit će nam izvođenje važnih translacijskih istraživanja“, kaže Jeremy Goldbogen, izvanredni profesor na Stanford Doerr School of Sustainability.
S.F. / Ekovjesnik
- Naslovna fotografija: © Paul Cooper / Flickr / Ethyl The Whale, krupni plan / Joel Stockdill i Yustina Salnikova / Skulptura kita Ethyl, nazvana po polietilenu koji sadrži, duga je 25 m i izrađena od 2.268 kg recikliranog plastičnog otpada.