Praćenje oceanske mikroplastike iz svemira
Cilj je omogućiti lakše uočavanje mikroplastike i predviđanje njenog kretanja oceanima
Poznato je da mikroplastika nošena oceanskim strujama stotinama ili tisućama kilometara može naštetiti morskom životu i ekosustavima, kao i da se izuzetno teško prati i uklanja. Međutim, otkriće iz 2021. povećava nadu da bi nam u tome mogla pomoći satelitska praćenja, kako omogućavanjem prevencije, tako i znatnim olakšavanjem napora te ubrzavanjem procesa čišćenja.
Istraživački tim Sveučilišta Michigan primijetio je da podaci koje je zabilježio sustav CYGNSS (Cyclone Global Navigation Satellite System) u usporedbi s čistim područjima pokazuju manju hrapavost površine oceana, odnosno rjeđe i manje valove u područjima koja sadrže mikroplastiku. Sustav su tijekom preliminarnog testiranja upotrijebili kako bi uočili sumnjiva ispuštanja mikroplastike na ušću kineske rijeke Yangtze i identificirali sezonske varijacije Velikog pacifičkog otoka smeća (GPGP - Great Pacific Garbage Patch) u sjevernom dijelu Tihog oceana.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Scientific Reports te ukazuju da anomalije u aktivnostima valova ne uzrokuje sama plastika, već površinski aktivne tvari – sapunasti ili uljasti spojevi koji se često oslobađaju zajedno s mikroplastikom te plutaju i skupljaju se na slične načine nakon što dospiju u morsku vodu.
Chris Ruf, profesor na Sveučilištu Michigan i glavni autor studije, objašnjava da bi satelitsko praćenje mikroplastike na površini oceana bilo daleko učinkovitije u odnosu na trenutačne metode, koje se uglavnom oslanjaju na izvješća posada koćarica koje mikroplastiku hvataju zajedno sa svojim ulovom.
„Američka Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA), Istraživački institut u Plymouthu (Plymouth Marine Laboratory - PML) u Ujedinjenom Kraljevstvu i druge organizacije vrlo su svjesne onoga što radimo, ali moramo biti oprezni i u potpunosti razumjeti ograničenja sustava prije nego što ga stavimo u široku upotrebu“, istaknuo je Chris Ruf te dodao kako su ova nova otkrića važan korak u tom procesu.
Istraživački tim je podatke prikupljao u Laboratoriju za pomorsku hidrodinamiku Aaron Friedman Sveučilišta Michigan te mjerio učinke površinski aktivnih tvari i kuglica mikroplastike na valove stvorene mehaničkim putem i pomoću ventilatora. Otkrili su da za dobivanje manjih i rjeđih valova koncentracije mikroplastike moraju biti mnogo veće od onih u najonečišćenijim područjima oceana. Međutim, surfaktanti su imali izraženo djelovanje pa je zaključeno kako je morskoj vodi bogatoj površinski aktivnim tvarima potrebno više vjetra za stvaranje valova određene veličine, kao i da su se ti valovi raspršili brže nego što bi to bio slučaj na čistoj površini oceana.
Yulin Pan, docent za znanstveno područje pomorskog inženjerstva, kaže da će ovo otkriće potaknuti daljnja istraživanja o tome kako površinski aktivne tvari i mikroplastika međusobno djeluju u oceanu. Istraživači sada planiraju upotrijebiti kombinaciju uzorkovanja vode, satelitskih promatranja i računalnog modeliranja te se u konačnici nadaju da će uspjeti razviti sustav koji će omogućiti prevenciju te znatno olakšati napore te ubrzati procese čišćenja oceana. Takav sustav bio bi od velike pomoći svjetskim vladama i organizacijama za zaštitu okoliša te omogućio lakše uočavanje postojeće mikroplastike i predviđanje njenog kretanja oceanima.
S.F. / Ekovjesnik