Prošlo je 20 godina otkako je u časopisu Science prvi put objavljena studija koja je ukazala na problem gomilanja sićušnih čestica plastike i vlakana u okolišu. Čestice su nazvane „mikroplastika“.

Pomalo zastrašujući rezultat proizašao je nakon analiza dvaju specijaliziranih laboratorija koji su mjerili prisutnost mikro i nanoplastike u otvorenim bocama popularnih gaziranih pića. Naime, u svom izvještaju objavljenom u četvrtak 22. kolovoza, organizacija Agir pour l’environnement ističe prisutnost nekoliko različitih vrsta plastike u bocama Coca-Cole i Schweppesa.

Analizirajući neimenovane američke brendove pakirane vode, istraživači su otkrili da prosječna litra pakirane vode sadrži od 110 000 do 400 000 nanočestica plastike, odnosno u prosjeku gotovo četvrt milijuna.

Svakodnevnom upotrebom plastičnih proizvoda i ambalaže, kao i pranjem odjeće polimernih vlakana nastaju plastične čestice mikro- i nano-veličina koje su definirane pojmovima mikro-, odnosno nanoplastika. Odnedavno je sve više pažnje usmjereno na istraživanje procesa trošenja automobilskih guma za koji je također poznato kako može rezultirati generiranjem mikro- i nano-plastike.

Studija bečkog tima znanstvenika pokazala je da mikroplastika i nanoplastika dospijevaju i u ljudski mozak. Novootkriveni mehanizam sitnih čestica predstavlja temelj za daljnja istraživanja u svrhu zaštite čovjeka i okoliša.

Sveprisutna mikroplastika prvi je put otkrivena duboko u plućima živih ljudi. Čestice su pronađene gotovo u svim analiziranim uzorcima, odnosno u uzorcima tkiva 11 od 13 pacijenata koji su bili podvrgnuti operacijama. Najčešće su pronađene čestice polipropilena (PP), koji se koristi u plastičnoj ambalaži za hranu, te polietilen tereftalata (PET), koji se koristi za izradu odjeće i boca.

Mikroplastika je dospjela u sve dijelove našeg planeta. Pronađena je posvuda - od najvećih planinskih vrhova do najvećih oceanskih dubina, otkrivena je u zraku i uzorcima kiše, a ustanovljeno je i kako vrlo vjerojatno svatko od nas tjedno pojede prosječno pet grama plastike, što je proporcionalno količini plastike u jednoj kreditnoj kartici. Međutim, nova studija pokazuje kako je svoj put do udaljenih krajeva planeta pronašao još manji i štetniji oblik plastičnog onečišćenja.

Znanstvenici Sveučilišta Arizona su zahvaljujući novoj metodologiji identificirali sićušne tragove plastike u ljudskom tkivu, čime bi se konačno moglo omogućiti lakše otkrivanje nakupljenih čestica mikroplastike i nanoplastike u ljudskom organizmu, objavio je britanski The Guardian.