Na Dan planeta Zemlje objavljeno Europsko izvješće o stanju klime 2021.
Copernicusova služba za klimatske promjene (C3S) objavila je svoje godišnje izvješće Stanje klime u Europi (European State of the Climate - ESOTC 2021)
U Europi je 2021. zabilježeno najtoplije ljeto u povijesti mjerenja uz 1,0 °C iznad prosjeka referentnog razdoblja 1991.-2020., praćeno velikim poplavama u zapadnoj Europi i suhim uvjetima na Mediteranu.
Copernicusova služba za klimatske promjene (Copernicus Climate Change Service - C3S), koju u ime Europske komisije provodi Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze (European Centre for Medium-Range Weather Forecasts – ECMWF), na Dan planeta zemlje (22. travnja) objavila je svoje Europsko izvješće o stanju klime 2021. (European State of the Climate - ESOTC 2021). Izvješće se priređuje svakog proljeća, a 2022. je objavljeno njegovo peto izdanje. Detaljno izvješće pruža ključne pokazatelje, uvide i sveobuhvatnu analizu klimatskih uvjeta 2021. s naglaskom na Europu i Arktik.
Globalna perspektiva za 2021. uključuje povećanje površinskih temperatura zraka i morske površine, porast razine mora i gubitak mase ledenjaka, dok je Europa doživjela godinu ekstrema uključujući toplinske valove, rekordne temperature morske površine, požare, poplave i neuobičajeno male brzine vjetra u nekim regijama.
Posljednjih sedam godina najtoplije zabilježene
U izvješću se potvrđuje kako se posljednjih sedam godina na globalnoj razini ubraja među dosad najtoplije zabilježene, iako se 2021. ubraja u „hladnije“, kao i da je prosječna globalna temperatura morske površine (Sea Surface Temperatures - SST) za 2021. bila šesta ili sedma najviša od 1850. godine. Međutim, na globalnoj je razini jasno izraženo povećanje u usporedbi s predindustrijskim razinama, kako na kopnu, tako i na moru. Globalne površinske temperature zraka tako su porasle između 1,1 i 1,2 °C. Uvjeti La Niñe na početku i na kraju godine značili su da su temperature morske površine 2021. globalno bile niže nego posljednjih godina, što je također utjecalo na površinske temperature zraka iznad kopna i oceana. Globalna razina mora nastavila je rasti tijekom 2021. pa ukupno povećanje od 1993. iznosi oko 9 cm, dok najnoviji konsolidirani podaci, do kraja 2020., pokazuju da su ledene ploče Grenlanda i Antarktike nastavile gubiti masu.
- Globalna prosječna temperatura zraka za centrirana razdoblja uzastopnih 60 mjeseci, u odnosu na prosjek 1991. – 2020. (lijeva os) i kao povećanje iznad razine 1850. – 1900. (desna os), prema šest skupova podataka. Izvor podataka: ERA5 (C3S/ECMWF), JRA-55 (JMA), GISTEMPv4 (NASA), HadCRUT5 (Met Office Hadley Centre), NOAAGlobalTempv5 (NOAA) i Berkeley Earth. Zasluge: C3S / ECMWF
Godina kontrasta u Europi
Dok su godišnje površinske temperature zraka u 2021. bile samo oko 0,2 °C iznad prosjeka 1991.-2020. i izvan deset najtoplijih zabilježenih godina, godišnje temperature morske površine (SST) u velikom dijelu Baltika i istočnog Mediterana bile su najviše još od 1993. godine. Europsko proljeće bilo je hladnije od prosjeka, s ranim početkom proljeća u nekim dijelovima Europe praćenim kasnim mrazom koji je utjecao na poljoprivredu. Nasuprot tome, ljeto je donijelo rekordne temperature, teške i dugotrajne toplinske valove, ali i iznimne poplave. U lipnju i srpnju temperature morske površine su također bile neobično visoke, a dijelovi Baltika i do 5 °C topliji od prosjeka.
- Ljetne (lipanj – kolovoz) temperaturne anomalije nad kopnom za cijelu Europu od 1950. – 2021., u odnosu na referentno razdoblje 1991. – 2020. Izvor podataka: ERA5, E-OBS. Zasluge: C3S / ECMWF / KNMI
Godišnje brzine vjetra u dijelovima zapadne i srednje Europe bile su među najmanjima od 1979. godine. U izvješću se stoga navodi kako podaci ponovne analize pomažu u procjeni potencijalnog utjecaja malih brzina vjetra na proizvodnju obnovljive energije. Dok su u dijelovima zapadne i srednje Europe (Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Češka, Danska i Njemačka) zabilježene najmanje ili druge najmanje godišnje brzine vjetra još od 1979. godine, vjetrovi u dijelovima jugoistočne Europe bili su znatno izraženiji.
- Rangiranje godišnjih prosječnih brzina vjetra od 100 m u 2021. od najmanje (tamnoplave) do najveće (tamnocrvene) unutar 43-godišnjeg rekorda koji pokriva razdoblje od 1979. do 2021. Izvor podataka: ERA5. Zasluge: C3S / ECMWF
Ljeto toplinskih valova i razornih divljih požara
Sredozemnu regiju zahvatili su intenzivni toplinski valovi, suše, rekordne temperature, ekstremni toplinski stres i razorni požari. Tijekom ljetnog toplinskog vala oboreni su mnogi temperaturni rekordi, uključujući privremeni nacionalni rekord Španjolske od 47,0 °C i privremeni europski rekord od 48,8 °C u Italiji. U dijelovima Italije, Grčke i Turske toplinski val trajao je dva do tri tjedna. Osim toga, široko rasprostranjeni sušni uvjeti pogodovali su brojnim, razornim požarima, osobito u Italiji, Grčkoj i Turskoj. Ukupna opožarena površina tijekom srpnja i kolovoza na području Mediterana premašila je 800.000 ha.
- Izvor: C3S / ECMWF
Poplave u zapadnoj Europi
Katastrofalne poplave u srpnju 2021. izazvale su golema razaranja u dijelovima Europe, uključujući Belgiju, Njemačku i neke susjedne zemlje. Sporo kretajući sustav niskog tlaka putovao je Europom, crpeći vlažan zrak iz neobično toplog Baltičkog mora. Dana 14. srpnja 2021. zabilježene su rekordne količine oborina u pogođenom području, zbog čega je riječni protok u dijelovima sliva Meuse i Rajne procijenjen kao najveći zabilježeni od 1991. godine. Rekordne količine oborina su uz zasićena tla doprinijele ekstremnim poplavama.
- Izvor: C3S / ECMWF
Ključni nalazi za Arktik
Emisije CO2 iz požara na Arktiku bile su četvrte najveće od 2003., uglavnom iz istočnog Sibira, iako znatno ispod rekordnih razina zabilježenih 2020. godine. U usporedbi s 2020., arktičke temperature bile su manje ekstremne, a veliki dijelovi Sibira bili su hladniji od prosjeka, posebno u ranom dijelu godine. Intenzivni požari u subarktičkom Sibiru doveli su do širenja dima po cijeloj arktičkoj regiji. Također, minimum arktičkog morskog leda dosegao je dvanaesti najniži opseg otkako su 1979. godine započeli satelitski zapisi.
- Vremenske serije anomalija prosječnog mjesečnog opsega arktičkog morskog leda za sve rujanske mjesece od 1979. do 2021. Anomalije su izražene kao postotak prosjeka za rujan za referentno razdoblje 1991.-2020. Izvor podataka: EUMETSAT OSI SAF Sea Ice Index v2.1. Zasluge: C3S / ECMWF / EUMETSAT
Koncentracije stakleničkih plinova nastavljaju rasti
U 2021. globalne koncentracije ugljikovog dioksida (CO2) i metana (CH4) nastavile su rasti. Posebno je veliki porast koncentracije metana u atmosferi. Procjene iz satelitskih podataka pokazuju da su se koncentracije CO2 povećale za oko 2,3 ppm i CH4 za oko 16,5 ppb.
- Mjesečne atmosferske koncentracije ugljikovog dioksida (CO2) i metana (CH4). Podaci su izvedeni iz satelitskih mjerenja i prosječni po cijelom atmosferskom stupcu i za 60S–60N. Izvor podataka: C3S/Obs4MIPs konsolidirani v4.3 (2003. – sredina 2020.) i CAMS preliminarni zapisi podataka gotovo u stvarnom vremenu (sredina 2020. – 2021.). Zasluge: C3S / CAMS / Sveučilište u Bremenu
Nalazi iz 2021. naglašavaju dugoročne promjene unatoč kratkoročnoj varijabilnosti, a dugoročna perspektiva pokazuje da su globalne i europske temperature značajno porasle od predindustrijskog doba.
Europsko izvješće o stanju klime 2021. ističe dugoročne trendove u ključnim klimatskim pokazateljima. Neki pokazatelji pokazuju malu varijabilnost iz godine u godinu i stoga će većina godina pokazati jasan nastavak trenda, iako s različitim veličinama iz godine u godinu. U posljednjoj godini s dostupnim podacima, koncentracije stakleničkih plinova i razina mora nastavili su rasti, dok su ledenjaci nastavili gubiti masu, kao i ledeni pokrivači Grenlanda i Antarktike, iako nižom stopom od ostalih posljednjih godina, izgubivši 397 ± 12 i 93 ± 157 Gt leda.
Ostali pokazatelji, kao što su temperatura i morski led, pokazuju veću varijabilnost iz godine u godinu ili čak dekadsku varijabilnost, koja se naslanja na ove dugoročne trendove. Iako se 2021. nije rangirala kao rekordno topla godina ni za Europu ni za Zemlju, europski se kontinent zagrijao za oko 2 °C od predindustrijskog doba, a Zemlja između 1,1 i 1,2 °C. Temperature morske površine pokazuju jasan dugoročni porast i globalno je 2021. bila šesta ili sedma najtoplija od barem 1850. Opseg arktičkog morskog leda 2021. bio je 12. najniži na svom godišnjem minimumu u rujnu.
- Prosječna europska temperatura za centrirana razdoblja uzastopnig 60 mjeseci, u odnosu na prosjek 1991. – 2020. (lijeva os) i kao porast iznad razine 1850. – 1900. (desna os), prema šest različitih skupova podataka. Izvor podataka: ERA5 (C3S/ECMWF), JRA-55 (JMA), GISTEMPv4 (NASA), HadCRUT5 (Met Office Hadley Centre), NOAAGlobalTempv5 (NOAA) i Berkeley Earth. Zasluge: C3S / ECMWF
„2021. je bila godina ekstrema uključujući najtoplije ljeto u Europi, vrućine na Mediteranu, poplave i nestašice vjetra u zapadnoj Europi, što pokazuje da razumijevanje vremenskih i klimatskih ekstrema postaje sve relevantnije za ključne društvene sektore. Točne klimatske informacije važnije su nego ikad prije kako bi nam pomogle u donošenju informiranih odluka.” – izjavio je Carlo Buontempo, direktor Copernicusove službe za klimatske promjene (C3S).
„EU-ova Copernicusova služba za klimatske promjene dala nam je ključne klimatske uvide za Europu i svijet. Takvi sveobuhvatni, besplatni klimatski podaci ključni su za postizanje europskih klimatskih ambicija za Green Deal i Net Zero. Znanstveni stručnjaci poput IPCC-a upozorili su da nam ponestaje vremena da ograničimo globalno zatopljenje na 1,5 °C. Ovo izvješće naglašava hitnu potrebu da se djeluje jer se ekstremni događaji povezani s klimom već događaju u Europi.“ – kazao je Mauro Facchini, voditelj motrenja Zemlje (DEFIS.C.3) u Glavnoj upravi za obrambenu industriju i svemir Europske komisije (DG DEFIS).
Europsko izvješće o stanju klime 2021. sastavljeno je iz niza izvora podataka prikupljenih satelitskim do in-situ mjerenjima, uz doprinose međunarodnih stručnjaka za klimatske znanosti koji uključuju partnere Copernicusa i nacionalne meteorološke službe.
„Sada u svom 5. izdanju, izvješće ističe kako se podaci koje prikupljamo i obrađujemo u C3S-u mogu pretvoriti u vrlo točne i jasne informacije za donošenje kolektivne i pojedinačne odluke. Sastavljanje izvješća rezultat je ogromne suradnje svih Copernicusovih službi, naših partnera i brojnih stručnjaka za klimu i vremenske prilike diljem međunarodne zajednice, uključujući nacionalne meteorološke i hidrološke službe, sveučilišta, istraživačke institucije i privatne subjekte.“ – komentirala je Freja Vamborg, viša znanstvenica u Copernicusovoj službi za klimatske promjene i glavna autorica izvješća.
Cjelovito Europsko izvješće o stanju klime 2021. (ESOTC 2021) dostupno je putem sljedeće poveznice.
Copernicus je sastavni dio svemirskog programa Europske unije, financiranog od strane EU-a, i njegov je vodeći program promatranja Zemlje, koji djeluje kroz šest tematskih službi: atmosfera, pomorstvo, kopno, klimatske promjene, sigurnost i hitna pomoć. Pruža slobodno dostupne operativne podatke i usluge pružajući korisnicima pouzdane i ažurirane informacije vezane za naš planet i njegovo okruženje. Programom koordinira i upravlja Europska komisija, a provodi se u partnerstvu s državama članicama, Europskom svemirskom agencijom (ESA), Europskom organizacijom za eksploataciju meteoroloških satelita (EUMETSAT), Europskim centrom za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), agencijama EU i Mercator Océan, između ostalih.
ECMWF upravlja s dvije usluge iz programa EU Copernicus za promatranje Zemlje: Copernicus služba za nadzor atmosfere (CAMS) i Copernicus služba za klimatske promjene (C3S). Oni također doprinose Copernicus službi za upravljanje u hitnim slučajevima (CEMS), koju provodi Zajedničko istraživačko vijeće EU (JRC). Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF) neovisna je međuvladina organizacija koju podržava 35 država. To je i istraživački institut i operativna služba koja radi 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, koja proizvodi i širi numeričke vremenske prognoze svojim državama članicama. Ti su podaci u potpunosti dostupni nacionalnim meteorološkim službama u državama članicama. Objekt superračunala (i povezana arhiva podataka) u ECMWF-u jedan je od najvećih takve vrste u Europi i države članice mogu koristiti 25% svojih kapaciteta za vlastite potrebe. ECMWF je za neke aktivnosti proširio svoju lokaciju u svojim državama članicama. Osim sjedišta u Velikoj Britaniji i Računalnog centra u Italiji, od ljeta 2021. u Bonnu u Njemačkoj nalaze se i novi uredi s naglaskom na aktivnosti koje se provode u partnerstvu s EU-om, poput Copernicusa.
Ekovjesnik