Rizici ulaganja u hidroelektrane u zemljama jugoistočne Europe su visoki i u porastu
„Nasreću, ljudi sve više shvaćaju pravu vrijednost rijeka na Balkanu i sve više se bore protiv projekata izgradnje brana i – pobjeđuju.“
Investicije u razvoj novih „greenfield“ velikih hidroelektrana širom jugoistočne Europe suočavaju se s velikim rizicima i niskim stopama realizacije, pokazuje novi izvještaj organizacija CEE Bankwatch, EuroNatur, RiverWatch i WWF Adrije, objavljen 27. srpnja, a koji također posebno ističe visoke rizike od izgradnje devet projekata.
Iako je posljednjeg desetljeća diljem regije izgrađeno stotine malih hidroelektrana – izrazito štetnih za biološku raznolikost – pokušaji da se izgrade hidroelektrane kapaciteta većeg od 10 MW bili su uglavnom neuspješni, osim u Albaniji i Sloveniji.
Rizici od suša, pravni problemi, sve veći otpor javnosti i nedostatak financiranja, samo su neki od faktora koji su zaustavili niz velikih hidroenergetskih projekata posljednjih godina, uključujući dva na rijeci Vjosi u Albaniji, dva u Nacionalnom parku Mavrovo u Sjevernoj Makedoniji i nekoliko projekata na rijekama Morači i Vrbasu u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, ističu u mreži CEE Bankwatch.
Hidroenergija, zajedno s ugljenom, tradicionalno igra veliku ulogu u jugoistočnoj Europi, ali se situacija mijenja zbog klimatskih promjena. Iako je Albanija povećala instaliranu snagu hidroenergije za 600 MW razvojem velikih hidroelektrana i još nekoliko stotina megavata razvojem malih hidroelektrana od 2010. godine, prosječna proizvodnja hidroenergije jedva je porasla između 2010. i 2020. godine. U Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori, koje su u međuvremenu izgradile samo male hidroelektrane, prosječna proizvodnja se čak i malo smanjila.
Unatoč tome, vlade i elektroprivrede u regiji bez ikakvog straha žele izgraditi još veće hidroelektrane. Bosna i Hercegovina je posebno ambiciozna, planirajući izgradnju najmanje 12 velikih brana, iako nije uspela izvršiti projekt izgradnje niti jedne „greenfield“ velike hidroelektrane tijekom posljednjeg desetljeća.
Financiranje hidroenergetskih projekata postaje sve oskudnije jer su Europska investicijska banka, Europska banka za obnovu i razvoj i Njemačka razvojna banka (KfW) u posljednje vrijeme postale opreznije, ostavljajući kineske i turske banke, kao i američku Međunarodnu razvojnu financijsku korporaciju (DFC), među rijetkim investitorima koji su voljni kladiti se na tako rizičan sektor.
Ipak, unatoč tome što su kineske kompanije uključene u nekoliko projekata u Bosni i Hercegovini – uključujući hidroelektranu Ulog na Gornjoj Neretvi, niz od tri elektrane na Bistrici, a potencijalno i još tri elektrane na Gornjoj Drini – jedino potvrđeno kinesko financiranje je za kontroverznu elektranu Dabar snage 160 MW, za koju je u siječnju ove godine potpisan kredit Eximbanke od 180 milijuna eura.
„Proizvodnja hidroenergije u regiji ide gore-dole kao jo-jo zbog klimatskih promjena, zbog čega je uzaludna izgradnja još brana. Ovo je najočiglednije u zemljama poput Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore koje su već prilično ovise o hidroenergiji. Potpuno je neshvatljivo da je Crna Gora do kraja 2021. godine imala instalirano samo 2,5 MW solarnih fotonaponskih uređaja. Hitno je potrebna diversifikacija obnovljivih izvora energije i ozbiljno povećanje energetske učinkovitosti.“ – izjavila je Pippa Gallop iz mreže CEE Bankwatch.
„Hidroelektrane i dalje privlače investitore zbog mogućnosti besplatnog izvora energije koji je uvijek dostupan. Međutim, hidroenergija je odavno prestala to biti: prekoračenje vremena i troškova za projekte izgradnje je postala svakodnevica, posebno kada su u pitanju velike hidroelektrane, a riječni tokovi više nisu pouzdani i predvidivi. Povrh toga, mora se uzeti u obzir i veoma negativan utjecaj hidroenergije na biološku raznolikost riječnih ekosustava. Zemlje čiji energetski sustavi ovise o hidroelektranama, platit će visoku cijenu kako se utjecaj klimatskih promjena intenzivira, a suše i poplave su sve češća pojava.” – kazala je Amelie Huber iz njemačke zaklade EuroNatur.
„Pored energetskih aspekata koji govore protiv izgradnje brana na rijekama Balkana, postoji i činjenica da rijeke poput Neretve, Drine i mnogih drugih imaju nevjerojatnu prirodnu vrijednost. Bi li uništili posljednje preostale stare šume za proizvodnju paleta? Napravili bi isto s ovim preostalim netaknutim rijekama ako bismo dozvolili da se pregrade. Nasreću, ljudi sve više shvaćaju pravu vrijednost rijeka na Balkanu i sve više se bore protiv projekata izgradnje brana i – pobjeđuju.“ – zaključio je Ulrich Eichelmann iz organizacije Riverwatch.
Cjelokupni izvještaj dostupan je putem sljedeće poveznice.
- Ekovjesnik