2020. godina najtoplija u europskoj povijesti mjerenja
Sibir je bio topliji za nevjerojatnih 6 stupnjeva Celzija, dok se 2020. globalno izjednačila s dosad najtoplijom 2016. godinom
Najnoviji podaci koje je objavila Copernicusova služba za klimatske promjene (C3S) pokazuju da se 2020. globalno izjednačila s dosad najtoplijom 2016. godinom. Šesta u nizu izuzetno toplih godina ujedno je obilježila kraj dosad najtoplijeg desetljeća, a tijekom protekle godine zabilježen je i rast koncentracije CO2 u atmosferi.
Copernicusova služba za klimatske promjene (C3S) u petak je objavila najnovije podatke o klimi prema kojima se prošla godina na globalnoj razini izjednačila s 2016. - najtoplijom godinom u ljudskoj povijesti! To znači da je 2020. šesta u nizu izuzetno toplih godina počevši od 2015. godine, dok je proteklo desetljeće ujedno najtoplije u povijesti mjerenja na Zemlji.
Globalno, 2020. bila je za 0,6 °C toplija u odnosu na referentno razdoblje 1981.-2010. te za 1,25 °C toplija od prosjeka zabilježenog u predindustrijskom razdoblju (1850.-1900.).
- Dekadni prosjeci globalne temperature zraka na visini od dva metra procjenjuju se prema podacima ERA5 (ECMWF Copernicus Climate Change Service, C3S), GISTEMPv4 (NASA), HadCRUT5 (Met Office Hadley Centre), NOAAGlobalTempv5 (NOAA), JRA-55 (JMA) i Berkeley Earth. Izvor: Copernicus Climate Change Service/ECMWF
Još više zabrinjavaju podaci za Europu. Prošle godine C3S je objavio detaljno izvješće o stanju klime u Europi koje je pokazalo da se europski kontinent zagrijava brže od svjetskog prosjeka te da je 2019. godina bila najtoplija od početka mjerenja. Međutim, s 0,4 °C višom prosječnom temperaturom u 2020. godini, na europskom je kontinentu oboren rekord iz 2019., dok je prosječna temperatura u odnosu na referentno razdoblje 1981.-2010. bila viša za 1,6 °C.
Dijelovi Arktika i sjevernog Sibira su u 2020. godini zabilježili neka od najvećih godišnjih temperaturnih odstupanja od prosjeka za razdoblje 1981.-2010. Cijela regija zabilježila je odstupanja od čak 3 °C, a na nekim mjestima i preko 6 °C za cijelu godinu. Na mjesečnoj osnovi, najveće temperaturne anomalije u regiji su u više navrata dosezale više od 8 °C. Zapadni Sibir imao je izuzetno toplu zimu i proljeće, a isti obrazac ponovio se tijekom ljeta i jeseni u sibirskom arktičkom području i na većem dijelu Arktičkog oceana.
U 2020. porasle i koncentracije CO2
Zajedno sa Službom za praćenje atmosfere Copernicus (CAMS), C3S je također izvijestio kako su koncentracije CO2 u atmosferi prošle godine nastavile rasti brzinom od približno 2,3 ± 0.4 ppm godišnje (engl. parts per million - dijelova na milijun), nešto manjom stopom u odnosu na rast iz prethodne godine, te dosegle maksimalnih 413 ppm tijekom svibnja 2020.
„Iako su koncentracije ugljikovog dioksida u 2020. godini porasle nešto manje nego u 2019., to nam ne predstavlja razlog za zadovoljstvo. Naime, dok god se neto globalne emisije ne smanje na nulu, CO2 će se i dalje akumulirati u atmosferi te utjecati na daljnje klimatske promjene“, rekao je Vincent-Henri Peuch, direktor Službe za praćenje atmosfere Copernicus (CAMS).
Veliki požari u Sibiru
Nadalje, sezona šumskih požara je u sibirskoj regiji bila neobično aktivna; požari su krenuli u svibnju te su nastavili harati tijekom cijelog ljeta i sve do jeseni. Kao rezultat katastrofalnih požara, prema Arktičkom krugu je ispuštena rekordna količina od 244 megatona ugljikovog dioksida ili za trećinu više od rekorda iz 2019. godine. Također, tijekom druge polovice godine, arktički morski led bio je znatno niži od prosjeka za to doba godine, dok je u listopadu zabilježen najniži prosječni opseg morskog leda od početka provođenja satelitskih mjerenja 1979. godine. Podsjetimo, to je bio čak četvrti mjesec zaredom s uvjetima bez leda ili blizu tome na Sjevernom morskom putu.
Kako se navodi u C3S-ovom izvješću, sjeverna hemisfera je tijekom godine općenito imala iznadprosječne temperature, osim regije iznad središnjeg sjevernog Atlantika. Nasuprot tome, dijelovi južne hemisfere imali su ispodprosječne temperature, osobito iznad područja istočnog ekvatorijalnog Pacifika, što je bilo povezano s hladnijim La Niña uvjetima koji su se razvijali tijekom druge polovice 2020. godine. No, posebno zabrinjava što se 2020. izjednačila s rekordnom 2016. godinom unatoč zahlađenju koje je donijela La Niña, jer je dosad najtoplija godina u povijesti mjerenja to postala zahvaljujući tome što je započela uz snažan učinak zagrijavanja pod utjecajem El Niña.
- Godišnji prosjeci globalne temperature zraka na visini od dva metra procjenjuju se u odnosu na predindustrijsko razdoblje (lijevo) i na referentno razdoblje 1981.-2010. (desno) prema podacima ERA5 (ECMWF Copernicus Climate Change Service, C3S), GISTEMPv4 (NASA), HadCRUT5 (Met Office Hadley Centre), NOAAGlobalTempv5 (NOAA), JRA-55 (JMA) i Berkeley Earth. Izvor: Copernicus Climate Change Service/ECMWF
Najtoplija godina u Europi
Kako je već ranije istaknuto, protekla je godina bila najtoplija u europskoj povijesti mjerenja, a zima 2019./20. i jesen 2020. bile su i najtoplije ikad zabilježene na našem kontinentu. Razdoblje od prosinca 2019. do veljače 2020. premašilo je prethodnu najtopliju 2016. godinu za gotovo 1,4 °C, dok je razdoblje od rujna do studenog 2020. srušilo stari rekord iz 2006. godine i to za 0,4 °C. Uz to, zapadna Europa je krajem srpnja i početkom kolovoza imala značajan toplinski val. Inače, četiri najtoplije godine u Europi također su se dogodile tijekom proteklog desetljeća.
Cjelovita i detaljna analiza europske klime bit će objavljena u travnju 2021. kada C3S tradicionalno predstavlja svoje godišnje izvješće o stanju klime u Europi.
„2020. se ističe iznimnom toplinom na Arktiku i rekordnim brojem tropskih oluja u području sjevernog Atlantika. Nije iznenađenje da je posljednje desetljeće bilo najtoplije u povijesti mjerenja što predstavlja još jedan važan podsjetnik na hitnost ambicioznog smanjenja emisija kako bi se spriječili negativni klimatski utjecaji u budućnosti“, izjavio je Carlo Buontempo, direktor Copernicusove službe za klimatske promjene.
Djelovanje pandemije na smanjenje emisija
U kontekstu pandemije COVID-19, Global Carbon Project procjenjuje da su emisije CO2 koje nastaju izgaranjem fosilnih goriva smanjene za oko 7 posto.
„Diskutabilno je u kojoj je mjeri to bio faktor nižeg ukupnog porasta, budući da varijacijama u globalnoj stopi rasta dominiraju prirodni procesi. Moramo nastaviti napore na smanjenju neto emisija CO2 kako bismo smanjili rizik od klimatskih promjena“, istaknuo je Vincent-Henri Peuch.
„Izvanredni klimatski događaji 2020. godine i podaci Copernicusove službe za klimatske promjene pokazuju nam da nemamo vremena za gubljenje. Moramo djelovati kao globalna zajednica kako bismo osigurali klimatski neutralnu budućnost. Bit će teško, ali troškovi nečinjenja bit će znatno veći, zbog čega je provedba našeg Europskog zelenog plana itekako potrebna“, kazao je Matthias Petschke, direktor za svemir u Glavnoj upravi Europske komisije za obrambenu industriju i svemir (DG DEFIS).
S.F. / Ekovjesnik